Marketing
ZMIJE-GUJE
Od otprilike 3000 vrsta zmija koliko danas živi na Zemlji za čovjeka je opasno 10 - 12% (300 - 360 vrsta), a nekoliko stotina vrsta je otrovno, ali neškodljivo za čovjeka. Pošto zmije, kao i ostali gmazovi, ne mogu regulirati vlastitu tjelesnu temperaturu, najbrojnije su u tropskim i suptropskim područjima gdje najniža zimska temperatura ne pada ispod 18 stupnjeva Celzija. Zanimljivo je da na svakom kontinentu broj vrsta zmija neotrovnica premašuje broj vrsta otrovnica. Izuzetak je Australija gdje je broj vrsta otrovnica daleko veći nego neotrovnica. Osim toga, u Australiji žive zmije čiji se otrov smatra najtoksičnijim među svim zmijama.
Podjela
Postoje dvije porodice zmija otrovnica:
• Elapidae (guje) i
• Viperidae (ljutice i jamičarke).
U porodicu guja spadaju kobre, mambe, koraljne zmije, australske otrovnice, morske zmije, te još neke zmije Azije i Afrike. U porodicu ljutica i jamičarki spadaju europske, azijske i afričke ljutice, čegrtuše, te južnoameričke i azijske jamičarke.
Anatomija
Građa otrovnih zubi i otrovnog aparata različita je u guja i ljutica. U guja su otrovni zubi smješteni na prednjem dijelu gornje čeljusti. Nepokretni su i, kada su usta zatvorena, smješteni su u kožnom naboru u donjem dijelu usne šupljine. Osim toga, zubi mnogih guja nemaju šuplji kanal unutar otrovnih zubi već su njihovi zubi duboko užlijebljeni. Otrovni su zubi povezani sa otrovnim žlijezdama koje proizvode otrov. Kada ovakva zmija ugrize, iz žlijezde poteče otrov kroz zub (ili žlijeb) u ranu. Specijalnu prilagodbu posjeduju neke afričke i azijske kobre. One zbog posebne građe otrovnih zubi mogu štrcati otrov na udaljenost i do 3 metara i tako se braniti od napadača. Otrov ima jako nadražujuće djelovanje na oči i, ako ga se odmah ne ispere, može dovesti do trajne sljepoće. Posebno su po toj osobini poznate četiri vrste afričkih kobri. To su crnovrata kobra (Naja nigricollis), mozambička kobra (Naja mossambica), crvena kobra (Naja pallida) i ringhal (Hemachatus haemachatus). I neke vrste azijskih kobri također mogu štrcati otrov.
Evropske vrste
U Europi žive samo opasne zmije otrovnice iz porodice ljutica. Većina je europskih ljutica vrlo mala (mnoge su manje od 60 cm), pa ako i dođe do ugriza, količina ubrizganog otrova je vrlo mala. Sve europske ljutice imaju otrov u kojem prevladavaju hematotoksične tvari. One izazivaju poremećaje u broju krvnih stanica, poremećaje u mehanizmu grušanja krvi, te izravno razaraju tkivo. Nakon ugriza javlja se bol i otok koji se brzo širi od mjesta ugriza. Na mjestu ugriza i u njegovoj okolini mogu se javiti i mjehuri ispunjeni bistrom tekućinom. Ako je ubrizgana veća količina otrova, a ugriz se ne liječi, kao jedna od komplikacija (iako vrlo rijetko) može se javiti i gangrena. Najčešći su ugrizi u prste ruku ili u nogu. Osobito su opasni ugrizi u glavu, vrat ili u krvne žile.
U Hrvatskoj živi 14 vrsta zmija, a najopasnije su poskok i riđovka.
Poskok (Vipera ammodytes)
Poskok je najopasnija i najveća europska otrovnica. Ženke narastu oko 60 cm, ali mužjaci mogu narasti i do 100 cm. U nekih je populacija zamjetna razlika u boji između mužjaka i ženki. Mužjaci su pepeljasto sivi, a ženke su najčešće smeđe, sivosmeđe ili crvenosmeđe. Na leđima se nalazi karakteristična "cik - cak" linija koja je u nekih primjeraka izlomljena, te čini rombove. Na vrhu poskokove njuške nalazi se mali roščić. Poskok se hrani gušterima, malim glodavcima i pticama. Pari se u proljeće, a u jesen ženka okoti 3 - 10 (ponekad i više) živih mladih. Nije agresivan i ako se uznemiruje počinje siktati i pokušava pobjeći. Često ga je potrebno jako isprovocirati da bi ugrizao. Ako, međutim, dođe do ugriza, potrebno je potražiti liječničku pomoć, jer je poskok jako otrovan. Prvi simptomi trovanja su bol i(ili) oticanje ugriženog dijela tijela. Otok se javlja 2 - 3 minute nakon ugriza i brzo se širi. U velikih primjeraka zubi mogu biti i 1cm dugi, pa otrov može biti unesen u mišić što ubrzava razvoj simptoma trovanja. Pošto se poskoci lako održavaju i razmnožavaju u zatočeništvu, oni se često koriste kao izvor otrova za proizvodnju antiseruma.
Riđovka (Vipera berus)
Riđovka je najrasprostranjenija zmija Europe i najrasprostranjenija zmija uopće. Prostire se preko čitave Europe, kroz Rusiju sve do obale Tihog oceana. U Švedskoj se može naći i u Arktičkom pojasu. Nema je u južnoj Španjolskoj, južnoj Italiji na jugu Balkanskog poluotoka i na nekim većim Mediteranskim otocima. To je jedna od rijetkih zmija čija je biologija dobro proučena. Voli vlažnija staništa od poskoka. Za razliku od poskoka, češće se nalazi u nizinama, u blizini bara ili močvara. U Alpama se može naći i preko 2000 metara n/m. U jesen koti žive mlade. Otrov joj nije tako jak kao u poskoka, iako u nekih osoba može doći do jačih oštećenja tkiva. Simptomi trovanja su bol i oticanje. Ugriz riđovke uglavnom nije smrtonosan za zdravog, odraslog čovjeka. Ipak, preporuča se potražiti liječničku pomoć.
Prva pomoć kod ugriza
Prva pomoć uključuje postavljanje poveske između rane i srca ukoliko je rana na ekstremitetu, imobilizacija ekstremiteta, te spajanje ranica rezom. Isisavanjem otrova od strane osobe s zdravim ustima ili preko gumene membrane može se ukloniti i do 30% otrova. Povesku valja svakih 20 minuta popuštati i pomicati naviše za jedan do dva centimetra. Ujedenog treba što hitnije transportirati u bolnicu. Ranu je poželjno isprati otopinom kalijevog permanganata, te u nju uštrcati kalijev permanganat ili vitamin C jer vezuju preostali slobodni otrov. Liječenje u bolnici uključuje davanje antivenina (protuotrova), antibiotika, antitetanusne terapije i antihistaminika. Antivenin kojeg proizvodi zagrebački Imunološki zavod glasi za jednog od najboljih na svijetu. Preporuča se polovicu doze dati u okolinu rane a ostatak intramuskularno. Uz pravilno liječenje smrtnost nije veća od 2%.
Post je objavljen 19.06.2005. u 10:07 sati.