ljudi,znam da je nevjerovatno...al ubijam se pjesmom email my heart- britney spears...
ah...
majko mila...pa bilo je sve ok sa mnom,al sta se desilo???
mah... bila sam vani,popila jedan gin tonic... bila s rajom,zajbeavali se sve superishka...al...
otprati me jaran do autobuske..i kad tamo... ko?
pa moja prva ljubav,moj prvi momak... godina i po hodanja...
super momak,najbolji na svijetu...
porastao pravo(bili smo djeca...14 godina sam imala... jebote...),lijep ko sliiiiiiika,presladak,pozdravi me fino,obradova se pravo sto me vidi... ah,steta sto smo se tako kratko vidjeli smao...
i krenem ja svojim putem,on sovjim i skontam kako nikad necu sresti tako dobrog,finog,divnog momka kao sto je on...al fakat...
i odvalim cmizdriti...
udjem u kucu...pranzo...starci na svadbu neku otisli...
sjednem z akomp,sjetim se te pjesme... i nadjem je... prvi put smo uz nju plesali...kad sam plakal ko budala... kad smo se posvadjali.. pa se pomirli... a slike od tog naseg pomirenja(kao i sve druge) mi je poderao stari u jednom svom prenosu...
tako da nemam nista... osim lancica koji mi je poklonio.. i vjerovali ili ne...placem i dalje i samo ide ta pjesma... o kako mrzim i volim ovakve trenutke...
najradije bihga sad zagrlila i jos jednom poljubila kao nekad na toj nasoj stanici... njega cu stvarno uvijek voljeti,sta god da bude...
ali,najgore je sto znam d anama nema pomirenja,i toga...i mozd abi to samo pokvarilo sv.e..ali ipak...
Post je objavljen 18.06.2005. u 23:03 sati.