ona je sjedila na krevetu.srce joj je lupalo sto na sat.oci je pak drzala zatvorenima.kroz zatvorene kapke curile su joj krupne suze i sljevale joj se niz lice i zaustavljale se negdje kod usta koje je cvrsto stisnula pa malo zastale i onda krenule dolje i na kraju kapale po odjeci.osjecala je ogromnu bol,kao da joj neko probada srce.onda se tesko ustala s kreveta,uzela jaknu i potrcala prema vratima.
suze poput kristala sjajile su se pod ulicnim svijetlom u toploj ljetnoj noci.
probudila se na tramvajskoj stanici na klupi.kosa joj je bila prljava a na sebi je nosila bjelu macju i traperice.noge su joj bile bose.jaknu nije mogla pronaci.vise nije plakala.bila je sretna.srecu je sakrivala duboko u sebi.onda joj je prisao jedan decko.poceli su pricati nakon nekoliko minuta sutnje.
-trebas pomoc? pitao je
-ne. odgovorila je ona tiho a pritom joj je glas drhtao.
-pa...vidim da i nisi u nekom najboljem stanju.da pogodim.izbacili su te iz kuce.ma dogada se i mojim frendovima ali onda se pomire sa starcima i sve je opet ok.jos si mlada.proci ce te to.razumijem te.
-recimo da si pogodio ovo...ali ovo da me razumijes...nemoj to govoriti... ,nasmjeseno odgovori ona
-ja sam reko jer to stvarno mislim.
-jest da si stariji od mene ali vjeruj mi,moras jos puno toga o zivotu nauciti... ,ponovo se nasmjesi.
onda se okrene,primjetih jaknu na podu,uzme je,,okrene se i bez pozdrava s osmjehom na licu ode prema trgu burze.
bilo je to toplo ljetno jutro,naime ona ga nije mogla osjetiti zbog hladnoce duboko u sebi koju ni sama nije primjecivala.
nestala je negdje u kapima vodoskoka veceg od nje ali manjih kapi od njenih suza.
Post je objavljen 18.06.2005. u 10:55 sati.