U ovim prilikama želim izraziti svoje poštovanje prima Tomi(pokoj mu viječni).Evo slušam mu album i drščen,e,i vo pišen.Ma neznan šta bi govorija,stra me da čovika nebi obeštetija.
Ali stvara je život u pismi i u pismi nas je obazira na naše zaboravljene stare,i korijene iz kojih crpimo život,a to su bile samo stvari s kojima smo provodili poklonjene dane,i kamen po kojemu smo odili,i beštije s kojima smo živili u istome portunu.A kad te stvari trule i brodovi tonu i beštije umiru mi osijetimo svaku njihovu dušu spojenu s namin kako se u tuzi odvaja od nas i putuje na drugi svijet,i tada se sitimo,tek tada,da oni život su nan davali,tek sad na kraju oni ožive,a mi progledamo kroz oči koje su nan od rođenja bile zatvorene.I sitimo se da smo zahvalni,u toj tuzi rastanka,i nestignemo uzvratiti tu probuđenu ljubav.I dok ga slušan,osijećan da ovaj život koji živin ne ostavljam za posli i za sebe nego da ga s drugima dilin,i da ne zaboravim na toplinu osijećaja i emocija,da ih oslobodim.Jer u meni čekaju da se vrate vrimenu koje im Bog ostavlja.
Jer ovo nije samo život,ovo je tek život,jeli ga osijećaš....
Post je objavljen 17.06.2005. u 19:53 sati.