Level 03
Dogodi mi se često da se za vrijeme nekog neobaveznog razgovora isključim iz teme. Sjedim na kavi, odisput suncobrana sunce probije i slušam osobu koja se slučajno tu zakačila. Vidila, hej, jel mogu sjest, pa sjedi. Sam proces naručivanja indijskog čaja u lipnju me odmah iživcirao. Vidim i u pogledu konobarice da me sažaljeva. Njenim drhtećim rukama spušta čaj i bježi, u hlad od zidina Dioklecijanovih. Monolog počinje. Da, ja sam slušač, onaj jadnik šta upije i upije cemente i škart konverzacije. Da li uopče mogu reći da se radi o konverzaciji kad sudjeluje samo jedna osoba? Pa mogu. Jer moj najviši domet je kllimanje glavom i odgovor u stilu mmm i aaa. Potvrdnom stilu u slučaju i da se neslažem.
I priča osoba x o kreditima, ženi, autu, sklopkama, hrani ...o svemu. Jedno mi oko prati točku x, a drugo je na ramenu djevojke koja sjedi nasuprot. Kratke crne kose, smeđe obojenih očiju, fino popunjenih usana obučenu u kratku leptiričastu majicu iz koje poluotkriveno stoje dojke na kojima mi pogled zapinje. Pali cigaretu, gledam je, uživa. Zanesena u trenutku procesa paljenja i ne sudjeluje u životu. Kratko traju ti trenuci. Sama je. Nitko joj ne sjedi na vratu osim mog pogleda kojeg ni ne osjeća.
A na mom vratu uteg od čovika. I moj proces točnog odmjeravanja klimanja glave i laganog odgovaranja u smislu jednog slova ili dva najviše. Da da je je. Gledam je i dalje, oči mi uživaju. Na nogama rimljanke koje su vidljivo brižno i proporcionalno zokružene kao zmije oko njenih gležnjeva. Poviše njih proljetno ljetna lagana suknja pastelnih boja koja vidljivo otkriva koljena i ništa dalje od njih. Sve spojeno zajedno sa pinkicu širim bokovima zaokružuje je u cjelinu izvađenu iz grčke mitologije. Dam joj ime Helena. Ili možda Realina.
I da ugodno joj je na ramenu, koža joj je meka i svilkasta. Ako taj izraz uopče postoji. Dok sam očima stajao na njenom ramenu, odjednom se okrene. Pogleda me. Svojim pogledom skine me s ramena. Naglo okrenem pogled i vidim olakšanje. Utega na mom ramenu nema. Nestao je bestraga. Ostavio par kovanica na stolu za svoj nelogičan čaj. Možda me pozdravio, možda i dbrusio nešto. Moj odgovor je u svakom slučaju bio potvrdan. I sad mi je lijepo. Jer sam opet sam. Okrenem pogled na kritičnu točku maštovitosti da opet naslonim svoj uteg na Helenu il Realinu. Umjesto nje, odsjaj od par sitnih kuna na stolu i šalica. Ispijena. A sve pretpostavke govore mi da čaj je pila. I da svi oko mene piju indijski čaj mada je sredina šestog mjeseca. Izgleda da sam jedino ja poremetio ravnotežu utega, pogleda, priči i čajeva. Te ostao sam. U miru sam popio kavu s mljikom, ostavio mrkog medvjeda i slavuja na stolu, i otišao.
Level 03: completed
Total score: 2 points
... loading ...
Post je objavljen 17.06.2005. u 17:12 sati.