primjeri kultoricida bez reakcije ikoga zivoga
Koruska je 1918. imala je vise od 120 000 Slovenaca i to je bilo oko 60% stanovnistva te pokrajije. Kako su se nakon WWI prekrajale granice tijekom Europe, nasa sjeverna braca Slovenci su kak-normalne smatrali da Koroska/Koruska/Kärnten pripada njima. Upali s brzo-sklopljenih vojnim snagama 1918., a porazena austrijska vojska, kak-normalne nije htjela biti porazena drugi put pa su nagarili brzo-sklepane slovenske jedinice.
Nakon Prvoga svjetskoga rata naveliko se pregovaralo po principu
Ceska trazi juznu Slovacku
Ceska upadne u juznu Slovacku
stera Honvede iz juzne Slovacke
Ceska na lokalnoj mirovnoj konferenciji trazi juznu Slovacku
Ceska dobije juznu Slovacku
Vodeci se istom logikom, beogradska vlada se htjela 1919. dokopati Koruske. U tu svrhu su bili poslane jedinice iz tzv. Uzas-a (Uze Srbije) koje su upale u Korusku i sterale austrijske Nijemce u vrazju materinu. Na lokalnoj mirovnoj konferenciji im nisu dopustili da pripoje Korusku Kraljevini SHS. Bio je zakazan plebiscit.
Rezultati su bili ovakvi
a) 60% za Austriju
b) 40% za Kraljevinu SHS
E sada, kako objasniti da je 20% koje je presudilo bilo od Slovenaca? Odgovor jednostavan i glasi "srpska vojska". Naime, kako su srpska vojska ima svoj specifican bonton (pljackaj, kolji, siluj), imali su bal u Koruskoj. Pljackali su svakoga, silovali su svakoga, bio on Slovenac/ka ili Nijemac/ica.
Danas u Koruskoj sluzbeno zivi 13 000 Slovenaca. Koruski Slovenci imaju nadimak "Windisch" ilitiga "Vindis". E sad, godinama lokalni Austrijanci (koje li ironije da su u biti Nijemci) od preostalih Slovenaca rade "Windisch". Nije za odmet spomenuti da je glavar Koruske, nitko drugi doli zlocesti decko austrijske desnice (bolje rec njemacke desnice) Jörg Heider.
Inace Austrijanci vode popis stanovnistva na specifican nacin. Ne izjasnjavas se po nacionalnosti, nego po materinjem jeziku. Tom logikom za vrijeme Austro-Ugarske, u austrijskom dijelu monarhije je postajao samo "srpsko-hrvatski" (da srpsko-hrvatski je austrijski izum), dok je u madjarskome dijelu monarhije sluzbeni bio hrvatski (hrvatski je bio jedini sluzbeni jezik uz madjarski). Tako da su u Hrvatskoj-Slavoniji Hrvati govorili hrvatski, a brate mili u Dalmaciji, Istri su govorili srpsko-hrvatski. Ludnica. Da ne kazemo da ovakvim nacinom izbjegava zabiljeti da postoje npr. Zidovi u drzavi i tako.
Da se vratimo Korusci. Znaci, na popisu stanovnistva u Korusci se nudi ovi jezici:
*njemacki
*njemacko-windisch
*njemacko-slovenski
*windisch
*slovenski
*slovensko-windish
*slovensko-vindis
*vindis
*njemacko-vindis
*windisch-vindis
Austrija, tocnije Druga republika je osnovana 1955. Drzavni ugovorom koje su prakticki nametnule strane sile, pobjednice WWII i okupatorice Austrijh. Postoji Clanak 7. po kojem lokalni Hrvati i Slovenci u Austriji imaju pravo na dvojezicnost i pravo kulturne autonomije. U slucaju Gradiscanskih Hrvata to djeluje perfektno. U Bürgenlandu/Gradiscu su sve ploce cak trojezicne "austrijski-gradiscanski hrvatski-hrvatski standard". Koliko je su gradiscanski Hrvati uklopljeni u austrijsko drustvo govori podatak da je dugodisnji tajnik Slobodarske stranke (koja se nedavno pocepala na dva dijela, na stari dio i na novu stranku Jörga Heidera) bio gradiscanski Hrvat. Nikada nemoj reci gradiscanskom Hrvatu da mu je domovina Hrvatska. Njemu je domovina iskljucivo Austrija, sto ga ne prijeci da bude dobar Hrvat i dobar austrijski gradjanin u isto vrijeme.
Dvojezicne ploce u Koruskoj su egzistirale do pocetka sedamdesetih kada je lokalnih Heimatdienst (lokalni SUBNOR, samo sa starim Wehrmachtovcima i SSovcima) poveo narod u borbi kontra Slovenaca. A i sam Heider je obecavao dok je glavar Koruske da nece biti ploca. Proslog mjeseca, ploce su se pocele lagano vracati u Korusku. Samo nakon 30 godina.
Slicna stvar ala "Windisch taktika" se dogadja u Backoj. Vindis je oznaka lokalne pripadnosti koruskih Slovenaca. Tako je oznaka lokalne pripadnosti backih Hrvata Bunjevac. Kao sto sam ja Zagrepcanin, kao sto je moj kolega Sasa Dalmatinac, kao sto je moj v.d. kum Podravec, tako je npr. Zvonko Bogdan Bunjevac. Bunjevac je Hrvat.
Mudre glave u Srbiji su odlucile dici pojam Bunjevac na oznaku nacionalne pripadnosti. Kako je pocetkom devedesetih Srijem etnicki ociscen od Hrvata (selo Hrtkovci najbolji primjer), oko 30% Bunjevaca je sterano u Hrvatsku, Sokci iz Banata su isto etnicki ocisceni, dio Hrvata je vec prije (za Juge) popustio i postali Bunjevci cisto iz egzistencijalnih razloga. Da se razumijemo ovu bunjevacku farsu zu zapoceli komunisti nakon uspostave DFJ-a, a ne cetnici.
1991. stanovnistvo tzv. Vojvodine je bilo ovakvo
(opaska : manjine su poredane po kako ih poredao USAID SCG i sluzbene vojvodjanske vlasti)
Srbi (1.143.723)
Crnogoraci (44.838)
Madjari (339.491)
Slovaci (63.543)
Rumunji (38.809)
Rusini (17.652)
Bunjevci (21.432) – 1,06 %
Romi (24.366)
Hrvati (74.808) – 3,71 %
Slovenci (2.730)
Makedonci (17.472)
Muslimani (5.851)
Ostali (5.100)
Neizjasnjeni i neopredjeljeni (5.427)
Regionalna pripadnost (2.503)
2002. stanje bilo ovakvo
Srbi (1.321.807)
Crnogoraci (35.513)
Madjari (290.207)
Slovaci (56.637)
Rumunji (30.419)
Rusini (15.626)
Bunjevci (19.766) 0.97%
Romi (29.057)
Hrvati (56.546) 2.78%
Slovenci (2.005)
Makedonci (117.85)
Muslimani + Bosnjaci (4.053)
Ostali (5.311)
Neizjasnjeni i neopredjeljeni (55.016)
Regionalna pripadnost (10.154)
Neke stvari se isticu.
*Porastao je broj Srba, Roma i neizjasnjenih i neopredjeljenih.
*Sve ostale manjine imaju osjetan pad.
*Hrvati su uvijek navode na kraju price kao da su gradjanin drugoga reda.
Hrvata je 1991. bilo 4,77 % odnosno 96.230 (Bunjevci (21.432) + Hrvati (74.808)).
Pad Hrvata 2002. je strasan. Tada ih Ima 3,75%, odnosno 76.312 (Bunjevci (19.766) + Hrvati (56.546)). Oko 20 000 Hrvata je iz Srijema, Backe, Banata nestalo. Vjerojatno se neki kriju u kategoriji "ostali, neizjasnjeni" i slicno. Dobar dio mogu biti vasi susjedi koji su dosli pocetkom 1991.
Prica se jos cini stravicnijom iz pogleda povijesti. Nekada (1918.) su vecinu u Srijemu, Banatu i Backoj imali Madjari, Nijemci, Slovaci, Hrvati. Srba je svugdje bilo po malo, pa su relativno bili najveci, ali rijetko gdje u vecini. Pojedini kraj ili je imao slovacku vecinu ili madjarsku ili njemacku (npr. Banat) ili hrvatsku (sjever Backe). Srbi su u jednom stoljecu uspjeli ovladati Srijemom, Banatom i Backom, a najvise zla su izveli posljednih 15 godina otvorenim etnickim ciscenjem Hrvata.
Slijedeci put dok vidite registarske oznake iz npr. Subotice, suzdrzite od toga da budete kreten i da koristete fizicko nasilje jer vlasnik auta je najvjerojatnije Hrvat. Oko 80 000 Hrvata je jos u Srijemu, Banatu i Backoj. Neka ih Bog cuva, kada Republika Hrvatska sjedi na straznjici i gotovo se ne brine za njih. Vaznije je da je HVO dobi penzije, nego da se financijski pomogne nasu panonsku bracu.
Pero Tuzni
Post je objavljen 18.06.2005. u 10:44 sati.