Svećenik je ušao u gostionicu i , sav ogorčen, otkrio da se tu nalaze mnogi njegovi župljani. Sve ih je skupio i odveo u crkvu.
Tada svečano reće:
"Svi oni koji žele doći u nebo, neka stupe u lijevo."
Svi su prešli na lijevu stranu osim jednog čovjeka koji se nije ni za centimetar pomaknuo.
Svečenik ga ozbiljno pogleda i upita:
"Ti ne želiš ići u nebo?"
"Ne, odgovori čovjek."
"Znaći li to da ne želiš ići u nebo kad umreš?"
"Naravno da želim doći u nebo kad umrem. Mislio sam da kanite tamo ići odmah sada!"
Ne znam dali se možete sjetiti koliko puta vam se u životu dogodilo da ste htijeli nekome priči ili nešto reći, i kad ste već to i učinili, ispalo je upravo onako kako to niste htijeli, i čega ste se najviše bojali?!
Nesporazum u komunikaciju, naglo zaključivanje koje se sve više javlja u našem društvu...i brijem da je izazvano i nekim socijalnim problemima...
Ima nas svakakvih i mislim da treba prije uopče nekom priđete dobro ga proučiti da bi znali otprilike?! kako će on reagirati...to je brijem najteži dio posla... kasnije kad se probije ta fama ...sve je lakše...
Ajde pišite šta vi mislite o tome!?
Post je objavljen 17.06.2005. u 12:17 sati.