Ako su dakle čopili njegovu putovnicu i ako je ta putovnica krivotvorena i ako je krivotvorena od strane službenih organa što pomno bdiju nad našom sigurnošću, mirom i redom onda su službeni organi krivotvoritelji. Krivotvorenje je pak rabota kojom se krše zakoni te su samim tim svojim činom oni djelovali protuzakonito. A pošto isti ti (ma dajte molim vas pe neće me valjda netko ići uvjeravati da je to napravio mali zločesti joško sam) dolaze iz državnih institucija čija je zadaća bdjeti nad provođenjem zakona, a sada su sami stali protiv zakona, tada se nameću dva zaključka: ili smo mi svi blesavi što poštujemo te zakone, a učili nas učitelji v školi da kada se zakoni ne poštuju tada vlada anarhija, hoće reći bezvlašće, ili imamo na vlasti kriminalce.
Jer ne treba imati baš previše mašte pa da se dokuči ne-bilo-kakav već ovakav scenarij: putovnicu su mu krivotvorili državni organi, ovu hr, a ostale, tko zna, a ja znam i svaki onaj koji malo mućne glavom (vi koji gledate sapunice i od sumraka do zore se klanjate njegovu veličanstvu tv ekranu to za vas ne vrijedi, vaš je mozak već odavna nepotrebljiv i ispijen i tek je siva masa koja samo što se nije pretvorila u puki prijemnik smeća što ga odašilje Vaš totem (s vama i vašim totemom ću se obračunati drugom prilikom), ovo je za one koji još uvijek imaju muda). Dakle, nastavljam, ako je pak on hrvatski general, a zatražio je uslugu kriminalnih krugova, za pretpostaviti je da iste pozna. Možebitno su čak i prijatelji, a prijatelju ne možeš uskratiti uslugu kad je od tebe traži, pa kakvi smo mi to prijatelji, osobito ak si njegov dužnik. Ukratko oni su povezani. Ako su povezani, znači da se može reći kako su svojedobno postojale sprege kriminalnih krugova i najviših državnih kružića. Ako su svojedobno postojale ne mora značiti da i danas ne postoje. A ako pak danas postoje onda se može reći da su nam državne strukture premrežene, usmrđene, zarobljene, paralizirane od strane nje, tajne i duboko u podzemlju skrivene dame u crnom Ndrangete.
Ubiše ga, njega, dugokosog "uspješnog menadžera" (naravno u umobolnim hrvatskim okvirima). Kao što reče Pitija u mom impressumu: "ibis redibis numquam peribis in bello"
Post je objavljen 17.06.2005. u 21:28 sati.