Pregled posta

MOJBLOGER KOJI JE VOLIO PILIĆE

Gotovo na izlazu iz naselja Pušćine dočekao me Danijel.
- Četiri vas sata čekam, na nekoliko dana očekujem, rekao mi je nakon pozdrava i upoznavanja. Na Blogu pratim, po fotografijama, gdje ste.
- Malo sam odmarao i ručao. Grah ,repa i kobasica. A potom preživanje, čitanje novina... A vi, vi se koliko vidim po natpisu ispred kuće, bavite kompjutorima?
- O, ne, bavio sam se kompjutorima, a sad se bavim pilićima.
Danijel i njegova mama Dragica najprije me ponudiše štruklama i sokom od bazge, ali štrukle nisam mogao čak ni kušati, dok sam rado popio sok.
Potom me odvedoše u veliku, veliku dvoranu. Tamo uzgajaju piliće. Sedamnaest tisuća komada, gospode bože!

Mislio sam da će me smrad u najmanju ruku ubiti, ako ne i nešto gore. Svejedno, valja poštovati želje domaćina i pretrpiti mogući smrad, tim više što sam se doista nadisao svježeg i mirisnog međimurskog zraka.
Ali ne! Unutra uopće nije smrdjelo. Ventilacija je fantastična, pa sam sa zanimanjem razgledao kako kolonija pilića živi u tom prostoru.
Uglavnom se zadržavaju oko hrane, koja im non-stop dotiče.
- Sve je ovdje kompjutorizirano, kaže mi Danijel.
Ja uslikah piliće, on uslika mene, i vratismo se na verandu iza kuće. Pitam ga je li zadovoljan.
- Naravno da jesam, reče. Čakovec, Varaždin i Zagreb su mi na dohvat automobila. A ovaj mir ne bih nikome prepustio.
Danijel je nekad bio naš bloger, ali, čini se, nije se snašao, pa je u eri za moj ukus malo nervoznih prebjega i on našao utočište u Mojblogu.
Rekoh mu da me je Plavi san zvao da pređem k njima, ali da me sjajno društvo veže za Blog.hr. Da sam stekao mnoge prijateljice i prijatelje među blogerima, a da poštujem Darija i njegovu neizmjernu radnu energiju. Kao što i dalje pratim ljubimce na Mojblogu, kao što su stanovnici Šumske Republike i, naravno, Keš pičkice...
Potom ga pitam bedasto pitanje da li se od pilića da živjeti.
Naravno da se da, jer Danijel, mama Dragica i tata Josip godišnje isporuče šest generacija po 17.000 dobro uhranjenih pilića.
Osim toga, Danijel i radi. Budući da je bliže tridesetoj nego dvadesetoj, držim da će ubrzo, osim pilića, uzgajati i male Danijelčice i Danijelčiće.
Naravno, poštujem njegovu odluku da ga ne predstavljam punim imenom, prezimenom i fotografijom.

Post je objavljen 17.06.2005. u 09:45 sati.