toliko sam te gladna
da od jutra jedem sunce
ohlađeno na sobnu
progutala sam četiri
spora sata gotovo
zaustavljena na nepcu
okus tvoje blizine izgrizam
pohlepno prolaznicima
sa kaputa
ližem slušalice da izmamim
tvoj glas namijenjen
naježenoj glatkosti trbuha
grizem usamljenost vlastite
nadlanice podmetnute
umjesto tvog ramena
žvačem nadomjestak dana
naranče
drvo
ozonski omotač
vijesti na radiju
jutro
samo
poluokusi
:)
Post je objavljen 16.06.2005. u 22:36 sati.