LongTan 17. i 18. kolovoz 1966. – 6. bojna Australske kraljevske pukovnije
Pokrajina PhuocTuy bogata je uzgojem riže i vojnički gledano to je stražnji ulaz u grad Sajgon, pa je poradi toga bila vrlo važno područje tijekom rata u Vijetnamu. Snažno podupirani od postrojbi Sjeverno vijetnamske vojske, pripadnici Vijetkonga bili su vrlo aktivni i izveli su veći broj akcija u tom području, a posebno oko gradova BiaRij i VungTaua. Tu su se nalazile dvije satnije 6. bojne Australske kraljevske pukovnije. Nadnevka 18. kolovoza 1966. te satnije izdržale su granatiranje tabora od postrojbi VC nadnevka 17. kolovoza, a bojna je razvila akciju 'idi i pronađi' kodnog naziva 'Charlie'. Ta je akcija 'diggerima' (američki vojnici tako su nazivali australske vojnike) donjela službenu pohvalu američkog predsjednika. Evo kako je to bilo. Satnija D pod zapovjedništvom bojnika Harrya Smitha krenula je i ušla na plantažu kaučuka u blizini LongTana. Užasno vruće poslijepodne sve je više odmicalo, a znojni i umorni australski vojnici u košuljama natopljenim znojem, iznenada su nabasali na skupinu pripadnika VC. Australci su otvorili paljbu i likvidirali pripadnike VC, te nastavili hodnju dalje ne sluteći da će uletjeti u zasjedu koja im je bila postavljena malo dalje na jednoj čistini na polovici plantaže. Bojnik Smith razvio je svoju satniju na slijedeći način: 11. vod na čelo, 10. vod ulijevo, a 12. vod i zapovjedna skupina iza. Ubrzo se 11. vod našao u nevolji, jer je čelom udario u snage VC koje su postavile zasjedu. U žestokoj paljbi poginuo je zapovjednik voda, pa je zapovijedanje preuzeo narednik Bob Buick. Zapovjednik 10. voda poručnik Graham Kendall odmah je svoj vod poveo u pomoć napadnutom 11. vodu. Istog su trenutka Vjetkongovci su se pripremali napasti s boka 11. vod, kako su vojnici 10. voda iznenada izbili pred njih oni su se instiktivno, bez zapovijedi, spustili na kokljena i otvorili ubitačnu puščanu paljbu po napadačima. Iznenađeni Vijetkongovci nakon pretrpljenih gubitaka povukli su se, ali 'diggere' iz 10. voda sada je napao drugi val Vijetkongovaca. Vojnici iz 11. voda i dalje su ostali izolirani, ali se još nisu nalazili u bezizlaznoj situaciji. Vojnici 11. voda oporavili su se od prvotnog šoka, pa su razmjenjivali paljbu s napadačima, a tijekom te razmjene paljbe lošije su prošli Vijetkongovci. Iako su astralski vojnici bili 'čvrsti' vojnici ispred njih su se nalazile tri protivničke pukovnije (D445., 27. i 45. pukovnija) i brojile su oko 3000 vojnika regularnih vojnika Sjeverno Vijetnamske vojske i Vijetkonga. Iako je borba bila žestoka, ipak se sve svelo na sporadične razmjene paljbe, te na pokušaje jednih i drugih da iskušaju drugu stranu. Bojnik Smith je odlučio 12. vod poslati naprijed i žurno je zatražio topničku paljbu po položajima Vijetkongovaca. Za samo nekoliko minuta Australsko kraljevsko topništvo uputilo je prve granate od 105 mm po položajima Vijetkonga. Dok su Vijetkongovci bili zauzeti paljbom topništva, 12. vod spojio se s 10. vodom koji se počeo izvlačiti, ali još je uvijek problem ostao 11. vod. Vojnici 12. voda ipak su se probili do 11. voda, te se uzajamno i postojano naizmjenično pokrivajući paljbom počeli izvlačiti. Nadomak australske baze satnije A i B organizirale su se za borbeni prihvat satnije D, a Vijetkongovci uvjereni da se uzmak satnije D pretvorio u bjeg, bezglavo i nepromišljeno jurnuli su za njima. No, dočekala ih je sređena, točna i ubitačna zapriječna paljba satnija A i B. Ubitačna topnička vatra i pješačka paljba australskih vojnika razbili su 'skroz na skroz' pukovnije Vijetkonga, a poraz je bio još bolniji jer su tri puta manje australske snage potpuno uništile snažne Vijetkongovske pukovnije.
Post je objavljen 16.06.2005. u 22:24 sati.