Jučer sam, prebacivajući programe, naletio na Barbarske invazije na slovenskoj televiziji. Odličan je to film. Oni koji ga nisu gledali su papci. Prepoznat će se. Hehe. No, na ozbiljnije teme. Dakle, kao što sam rekao, odličan je to film. Ozbiljan, ali sa humornim odmakom. Kanadski je to film. Glavni junak umire. Od nekog tamo raka. Ima sina s kojim si nije baš na ti. No, sin pokušava svim silama olakšat bilo kakve muke umirućem ocu. I to njegovo pomaganje ih zbližava. Ali film mi je odličan zbog jedne druge stvari. Sin pozove najbolje očeve prijatelje da dođu i da budu uz njega dok ovaj ne ode u vječna lovišta. Onda oni puno pričaju što su radili u prošlosti. Svi su intelektualci i pričaju o glupostima na pametan način. Uglavnom, glavni lik umire na kraju, ali to ste mogli pretpostaviti od početka filma, tak da nije neki spoiler. E sad, zašto ja sve ovo pričam... Nadam se da kad ću ja umirati, da će moji prijatelji isto tako doći i olakšati mi zadnje dane. Kako sad stvari stoje, doći će dvojica, ajde trojica sigurno. Mislio sam u jednom trenutku da će ih biti barem petero, ali eto, ništa od toga. Normalno, još stignem ja skupit pokojeg druga usput, ali to sad ne mogu znati.
Kad sam bio u srednoj školi onda sam imao običaj pitati ljude koje sam tek upoznao da li imaju špajzu. Iz nekog bizarnog razloga, to mi je bilo jako važno. Onda kada bi oni odgovorili da nemaju, ja s njima ne bi više progovorio ni riječ. Stvarno ne znam zašto. Kada sam to ispitivao ljude iz razreda i kad bi odgovorili da nemaju, derao bi se na njih. Smatrao sam ih nižim bićima, jer nemaju špajzu. Disklejmer: U srednjoj školi nisam imao problema sa nijednim jačim opijatom. Isto tako, nisam se ugodno osjećao u društvu ljudi koji su na moje pitanje da li čitaju novine od početka ili od kraja, rekli da čitaju od kraja. Nikad nisam shvaćao zašto ljudi čitaju novine od kraja. Da li tako čitaju i knjigu, bi uvijek bilo moje sljedeće pitanje. Glupi pogled je sve što bi dobio nakon toga. Danas me ne smeta ako ljudi nemaju špajzu, makar tu i tamo još to pitam. I ne smetaju me ljudi koji čitaju novine od kraja. Iako mi i dan danas to baš nema logike. Što zaključujemo? Ja sam očiti dokaz da se ljudi mijenjaju.
S tim na umu, ostavljam Vas da uživate ovoj sparnoj i vlažnoj večeri. Tengdong!
Post je objavljen 16.06.2005. u 21:04 sati.