Pregled posta

ZSO:: Zemaljska strana oaze

Iako sam nekoliko puta pisala da ovaj blog predstavlja samo jedan dio mene, nikako ne sasvim moj lik i djelo, često dobijem dojam u komunikaciji s vama da me doživljavate samo onakvom kakvom me ovaj blog prezentira. I nakon što mi se četvrti put u dva dana dogodio epitet "tajanstvena", "mudra" i "mistična", odlučih malo "začiniti" ovu oazu i s onom drugom, trećom, četvrtom i inom stranom mene. Stoga, sviđa li vam se Marita u nježno narančastoj halji, s ružama u rukama, duge kose koja vijori na vjetru, golih stopala, nježne duše, misli i srca, preskočite ovaj post i vratite se neki drugi put.

Jer danas na red dolazi moje drugo lice, lice strasti, lice fetiša i "kinky" strana koju svi posjedujemo, ali se i većina svojski trudi tu stranu sakriti. Ja ne. Nikad nisam. I oni koji me osobno dobro poznaju, znaju što znači moj vrckavi pogled u očima i grohotom bi se nasmijali na neke stare komentare mojih postava tipa "čistunka", "časna sestra" i slično. Oooo daaa, nasmijali bi se kao što sam se osmjehivala i ja. I dobro zabavljala.

Kao i svi vi, čovjek sam od krvi i mesa. Sa svim svojim manama i vrlinama. Da, znam, ponavljam se. Ali kažu da je ponavljanje majka mudrosti pa... A moje "mane" su, između ostalog, što se svim svojim bićem prepustim strastima, užicima i onome što me uzbuđuje, usrećuje i dodatno motivira. S jedne strane su to definitivno mudre misli, životne priče, toplo srce, duhovna hrana. No što vrijedi nahranjeni duh, ukoliko je tijelo gladno. I nisam sklona odricat se sada zato što bi u budućnosti moglo doći nešto bolje. Sorry guys. Kad mi se pruži prilika da dobijem ono što mi se sviđa i što volim, prihvatim ju. Objeručke.

Vratimo se na onu "kinky" stranu priče. Volim. I tu bi sad mogao ostati visjeti oblačak mistike u zraku no kako moja Lagana kaže da sam "neponovljiva i nikad nedorečena", neću vas mučiti s mističnim oblačkom nego na pladnju pokazati što sve volim. Ili bar jedan dio toga... Tako, bez neke top liste, krećem u avanturu koja se zove "kinky" Marita jer vrijeme je da upoznate i onu drugu, jednako zanimljivu i mističnu osobnost koja me čini ovakvom kakva jesam. A ta mi je osobnost ponekad daleko zanimljivija od ove. Zaigrana, vesela, otvorena, strastvena... Slična ovoj koju poznajete samo puno, puno neobuzdanija. I jednako iskrena, bez srama, stida i susprezanja.

Nisam od tipova koja će se svakodnevno lickati i uređivati do manekenskog izgleda, niti mi je to ikad bio cilj u životu, ali imam svoje trenutke koji me čine jako sretnom, kako izvana tako i iznutra. I svi su mi podjednako važni, ali ne i nužni za uživanje. Mogu bez njih, ali ukoliko nije nužno, ne odričem ih se...

Find love The principles of lust are easy to understand do what you feel feel until the end the principles of lust are burned in your mind do what you want do it until you find love... ::Enigma::

Prvi predmet žudnje koji obožavam su korzeti. Vjerojatno sam u nekom od prošlih života živjela u doba kad su korzeti bili standardni dio svakodnevne odjeće i tog se užitka ne želim odreći danas. I stoga sam pogled na korzet, pripijenu tkaninu koja vezicama sapinje tijelo čineći figuru mom oku ugodnijom, lagano mi se nakostriješe dlake na vratu. Sam osjećaj nošenja takve stvarčice daje mi vanjski poticaj zbiljskog uživanja u činjenici da sam žena. Kad se grudi lijepo loptasto uokvire u košaricama, čineći savršenu crtu koja se vizualno savršeno spaja sa pupkom, kada trakice na leđima predstavljaju prekrasan okvir prateći prirodnu liniju spuštanja kičmenog stupa do guze i kada se ženstveno zaobljeni kukovi uklope u sliku savršenstva Botticelijeve Venere. Iako nisam baš neki poklonik kože pa mi čak i kožne fotelje nisu "mrak" stvar, ma koliko lijepo bile, moji se korzetići ipak mogu pohvaliti i sastavljanjem od tih materijala. Vatreno crveni kožni grudnjak i kožne trakice te čelično crni kožni ostatak zaista su vizualno savršenstvo korzeta. Kaže draga Bridge, koja je djelomično i "kriva" za ovaj post, da me može zamisliti u narančastom svilenom korzetu, čime mi je samo dala inspiraciju za nabavku nove opravice. Uh, da sam Imelda Marcos bila bi poznata po kolekciji korzeta. Ali nisam... bar trenutno...

E sad, korzet kao korzet je zaista prekrasan odjevni predmet no što će curi tako divan predmet bez accesoara :) Stoga, korzetić bez mojeg drugog predmeta žudnje ne bi bio cijela slika zadovoljstva. A to su čarape. I to ne bilo kakve čarape već isključivo i jedino samostojeće čarape široke čipke, svilene ili blago mrežaste. Nisam ljubitelj tangica jer mi jednostavno nisu nimalo ugodne za nošenje, ali samostojeće čarape su sasvim druga priča. Čak i kad ih obučem ispod traperica osjećam se ženstvenom. Sama sebi. A to i je najbitnije, zar ne?

Vjerojatno se osjećam seksi i stoga što je ona široka čipka strateški mudro raspoređena na moje erogene zone pa je doživljaju još jači. I iako bi cijeli život hodala bosa, ovu ljepotu je šteta ne ukrasiti štiklicama. Stigli smo i do pokrivala za stopala. Neki ih zovu i cipelama, ali ja preferiram čizme. Kožne, do preko koljena, pripijene uz nogu, vrtoglavo visokih peta i meni savršeno ugodne za nošenje. Posebno ugodu pruža trenutka prebacivanja noge preko noge, kad kroz rupičaste čarape na goloj koži osjetim hladnoću materijala čizme. I kad mi se pogled uživanja zaustavi na visokim, tankim petama koje stopalu daju posebnu vizuru. Taj osjećaj prividne visine koju dobijem nošenjem peta također je poseban. I stoga volim visoke frajere, one kraj kojih ne moram razmišljati smijem li se stopiti sa svojim omiljenim čizmama kako ne bi skršila njihov ego nedostatka visine. Često mi upravo čizme omogućavaju da podignem razinu svojih očiju u razinu s njegovim, sasvim prirodno i uz sve to i seksi :)

E sad stiže i četvrti užitak na red. Sasvim prizeman i normalan. Svakodnevan. Muškarci. Odnosno fokus na jedan poseban dio njihovog tijela. Osim dubokog pogleda u nečije oči, udisanja zanimljivog muškog mirisa pomiješanog parfemom, osjeta muške kože na usnama, volim... ooo kako volim muške guze. Oble, loptaste, glatke, mišićave muške guze čiji obrisi se tako lijepo naziru u dobro skrojenim hlačama. I često mi se dogodi da sjedeći u kafiću, što predstavlja strateški najbolju visinu za pogled na predmet mog užitka, bacim se u besramno razgledavanje galerije muških guza koje prolaze, ne zamarajući se uopće percipirati ostatak lika, jer to nije najbitnije. Kao ni dečkima čije se okice prijepe za bujno poprsje možda ne tako privlačnog lica. I koji vjerojatno kao i ja osjete nezaustavljivu navalu sline i želju za maramicom izazvanu pogledom na neko lijepo isklesano tijelo, u mom slučaju detalj guze. Razmišljala je Marita i o otvaranju domene www.dobremuskeguze.com no to nikako da dođe na red. Ali hoce. Jer pri samom sjećanju na sve one lijepe guze koje vidjeh u životu odmah krenem razmišljati gdje sam ono stavila kutiju Cleenex maramica :)))

I na kraju, ali ne i posljednje jer redoslijed u ovom slučaju uopće nije bitan, dolazi na red i seks. U mom slučaju preferiram naziv vođenje ljubavi i definitivno radim razliku između ta dva pojma. I jedno i drugo ima svoju funkciju, smisao i namjenu, no pitate li me "seks bez ljubavi" ili "ljubav bez seksa", bez razmišljanja ću odabrati ovo drugo. Ali vođenje ljubavi, igra dvaju skladnih duša koje trepere u žaru uskovitlanih strasti, sve skupa začinjeno maštom i otvorenim srcem i mislima je nešto što se svi trude opisati, ali je toliko jedinstveno iskustvo pojedinca da riječi ponekad ne mogu dostojno opisati osjećaj i doživljaj.

A baš ta strast i želja, začinjena ljubavlju, kod mene ruše sve granice i otvaraju svaki puta nove horizonte. I svaki put kad pomislim da nešto neću nikad, znatiželja nadvlada sve strahove i komplekse i baš to otvori novi horizont tjelesnosti za koje nisam ni pomisliti mogla da postoji. No za sve to u životu, maštu, eksperimente, prepuštanje i žešće igre treba vam usklađeni partner, monogamna veza bazirana na ljubavi, poštovanju, povjerenju i iskrenosti. Iskrenosti do srži. Treba vam partner kojem možete vjerovati i koji vama može vjerovati, kojeg otkrivate i upoznajete postepeno i zajednički jedno drugom pomičete crvenu liniju ograničenja tjelesnosti i strasti. Ljubav i seks su umjetnost, a život je zadovoljstvo malih trenutaka kojima je ta umjetnost dodatni začin.

I kad činu seksa pristupite s tog stanovišta, onda seks postaje vođenje ljubavi i nešto daleko dalje bolje i riječima neopisivo pojmom seksa. I tada mogu shvatiti one filozofe koji tvrde da je orgazam trenutak kad se čovjek u potpunosti spoji s Bogom. Poštedite me sada propovjedi na ovu posljednju rečenicu, doživjeh to i rekoh mogu shvatiti, a svako ima pravo na svoje mišljenje i stav o vezi tjelesnosti i vjere. U tim trenucima, takvoj vrsti tjelesnosti, sa svim svojim fetiš igračkicama, maštovitim idejama i kada je sve to bazirano na ljubavi dvoje ljudi, tada se neobuzdano prepustim užicima, dopustim da sva moja čula uživaju hraneći tijelo na isti način na koji se hrani duh. I stoga ne osjećam grižnju savjeti, niti opterećenje grijeha već uživam u potpunosti u tim prekrasnim trenucima znajući da duša uživa isto kao i tijelo. Jer što vrijedi nahranjeni duh, ukoliko je tijelo gladno...

I sad ostaje samo pitanje možete li me takvu zamisliti? ;))



Post je objavljen 16.06.2005. u 19:06 sati.