Marketing
DOBRE NOVINE I ZRELE VIŠNJE
Naprosto ih nisam mogao izbjeći – Međimurje, županijske novine. Jer u svakoj županiji pratim lokalne novine i tako se informiram o svemu što se značajno zbiva u pojedinim županijama.
Pa kad sam prolazio pokraj redakcije, srce me povuklo i ušao sam.
Uopće nisam očekivao da će me primiti glavni urednik. Htio sam samo osjetiti miris redakcije i krenuti dalje putem.
A prije toga valjalo se predstaviti.
Jedna ljubazna dama uputila me glavnom uredniku Ivici Jurgecu, a ovaj me primio kao da se znamo od pamtivjeka. Zanimao ga moj put, a ja sam otvorio kompjutor i pokazao mu, da ne bih previše pričao.
Pokazao sam mu slike, što sam pisao o Toplicama, a što o guskama... Guske je odmah prepoznao.
- Ove su iz Zebanca, rekao je.
Imam dojam da Jurgec pozna svakog Međimurca. Komplimentirao sam uređivačkoj politici, jer su mu novine vrlo pitke i čitke. Za razliku od Varaždinskih, koje uređuje Međimurec Ernest Fišer. Ali, Fišer je više pjesnik, a manje novinar, što je vidljivo i u sadržaju novina.
Jurgec me predstavio redakciji, upoznao me s Bojanom Benčikom, direktorom županijskih novina.
- On se ne voli slikati, veli Jurgec. A ne voli zato kaj je zadužen za financije, pa da ga ljudi ne bi furt vukli za rukav.
Nakon ugodnog druženja i intervjua, slijedilo je uslikavanje, a Jurgec me je počastio majicom i kapom svojih novina.
Sad sjedim u kafiću Lovac, na kraju Nedelišća i pišem tekst. Mlada i vrlo lijepa Petra, zaposlenica u kafiću, počastila me zrelim višnjama. S višnjama sam ukrasio kompjutor, a s Petrom ću ukrasiti dan svakome onom koji voli ljepotu. A to smo, uglavnom, svi.
Post je objavljen 16.06.2005. u 14:37 sati.