Marketing
Ništa nije kadro u čovjeku probuditi ono čuvstvo
A kad vjetrić gore zalahori,
a tvrdo, glatko lišće sad zašapće, sad zašuti i zašumi,
čini ti se da obijesne vile Slavonkinje sad popijevaju hitro neobuzdano kolo,
sad tužnim glasom spominju tuge i jade prošlih, davnih vremena
- a sad ti se opet čini da čuješ nad sobom veličanstveni žubor crkvene glazbe,
ili tužnu, srcedirajuću pjesmu nadgrobnicu.....
Slavonac ljubi tu svoju hrastovu šumu nadasve;
on je u njoj kao i u svojoj kući,
njemu nema veće slasti nego s marvom bezbrižno basati ispod sjenovitog hrašća;
on pozna svako drvo, svaku pticu, svaki glas;
on se s tom šumom razgovara kao sa svojom materom.
Post je objavljen 16.06.2005. u 14:24 sati.