~integralna verzija teksta objavljenog u Cosmopolitanu
Svako malo u moju firmu dobro uhodanim kanalima upadnu trgovački putnici kod kojih se kolegice opskrbljuju 'seksi' stvarima. Prošli put su me prozvale da kakav sam ja to muškarac koji nikad svojoj dragoj ne kupuje 'nešto seksi'. Istina nisam pokazivao interes, no što je to vama seksi? Hajde, preispitajte se i suočit ćete se sa mnoštvom klišeja o muškom poimanju 'nečeg seksi'. Postoje uvriježeni mitovi koje kruže unutar muškog i ženskog čopora, ali da samo upitate nekog muškarca što mu je 'najseksi' od onoga što je njegova družica ikad odjenula, došle bi spoznaje da ne morate snubiti o mrežastim čarapama, halterima, čipkastom donjem rublju, hulahopkama koje vam podižu i oblikuju stražnjicu, push up grudnjacima, korzetima i ultra minicama. Saznale bi da vam ne moraju naticati stopala na viskom potpeticama i ne, ne morate natezati tange preko ruba hlača kako bi muškarci primijetili da ih nosite. Nema potrebe ni da ga vodite u butik rublja i čarapa ne bi li odabrao nešto što mu je seksi, jer kad ugleda sav taj ubojiti ženski arsenal, možda se toliko zbuni da vam nikad neće priznati kako su mu na vama ipak najdraži neki jednostavni, svakodnevni detalji za koje vam nije niti onkraj pameti da muškarce ne ostavljaju ravnodušnima.
Kako bih ispitao stvar, na pauzi sam okupio probranu ekipu kolega. Sjeli smo u kafić i već nakon prve runde složili se oko šlafroka. Da, šlafrok je seksi. Pogotovo u kombinaciji s neodoljivim natikačama s placa. Zatim je spomenut grubi vuneni pulover, ležerne pidžame koje odlično idu sa njegovom omiljenom majicom FC Barcelone ili recimo dresom Vatrenih. Po mogućnosti sa desetkom na leđima. To je garancija da će on na vašem gostujućem travnjaku izaći iz svog šesnaesterca, prenijeti igru preko sredine terena, preuzeti inicijativu u napadu i angažirano odraditi čak i sudačku nadoknadu.
SVILENA MARAMA
Evo, recimo meni je na mojoj ženi jako seksi ručni sat. Naime, prvo što zapažam kod žene su ruke. Odmah negdje uz njih je i ručni sat. O da, taj detalj na njenoj ruci izgleda prekrasno. Kada kasnim, znam da će biti ljuta, da će stalno pogledavati na sat i spominjati mi ime. A tako je seksi kad je ljuta... Dok izgara na trgu poput vatrenog salamandera i okreće glavu lijevo i desno ne bi li me ugledala u mnoštvu, cijela vijori kao šal od svile. Kao marama. O da, marama…
Kupio sam joj maramu. Hrpu marama. Marame nikada ne izlaze iz mode. Mogu se nositi oko glave, oko pojasa, oko torbe, a onda sve to zajedno ovijeno oko moga vrata dok me ljubi i oprašta mi sve. Marama je marama. Ima ih svakakvih oblika, boja, desena i materijala. Na njoj ipak najviše volim svilene marame. Nikako me ne ostavlja ravnodušnim dok maramom podvezuje kosu, stavlja naočale za sunce, sjeda u kabriolet, navlači kožne rukavice i - dama je spremna za vožnju! Vežemo se i polazimo. Dobro, barem u mojoj mašti jer još joj nisam kupio kabriolet, no do tada me, ljubavi, slobodno možeš do milje volje vezivati s nekom od onih Hermesovih svilenih marama na koje sam spiskao devizne dnevnice, umjesto da ih zajedem i zapijem s kolegama u kakvom pubu. Da, baš onakvim Hermesovim svilenim maramama kakvima je Sharon Stone vezivala svoje frajere u «Sirovim Strastima». I bez šiljaka za led molim, jer nema bojazni da ću se ikome pohvaliti time.
CRVENI KOMBINE
Sjećam se, bio je sparan ljetni dan. Živa je probijala termometar. Požudno smo srkali uzavreli zrak kroz širom otvorene prozore i pokušavali zaspati uz nečije hrkanje koje je dopiralo odnekud iz susjedstva. Prošla je ponoć. I taman kad mi se san uspio navući na oči, probudilo me ženino drmusanje.
- Ljubavi, ljubavi nešto gori! – vikala je. I stvarno, smrdilo je po paljevini. Izašli smo na balkon i vidjeli da je cijeli stan dva kata iznad nas obasjan plamenovima. Skočio sam iz kreveta i navukao bokserice, dok je ona u mraku na sebe navukla prvo što joj je palo pod ruku. Uzalud sam zvonio i lupao po vratima. Nitko se nije odazivao. Ljeto je. Možda su na moru? Možda su se onesvijestili od dima? I dok sam neodlučno stajao na stubištu držeći vatrogasni aparat, dok sam vrtio tmurne misli kako će cijela zgrada otići kvragu, ugledao sam svoju ženu kako skakuće stubištem u crvenom kombineu. Ah, kakav seksi prizor!
- Upomoć, upomoć – cičala je zvoneći od vrata do vrata. Nije, kako se pristoji u takvim prilikama vikala: «Vatra, vatra!» Nisu joj otvarali. Tko zna kakve se misli roje u bunovnim ljudskim glavama? Ta tko bi riskirao noćni susret sa razjarenim i nasilnim mužem? Ovako nitko nije otvarao, a ja sam piljio u nju bez riječi. Kakva seksi scena! Kao u starim, dobrim horror filmovima! U meni se probudio iskonski muškarac. Zaštitnik. Dobio sam poriv da i ja, barem na jedan dan, budem heroj ulice.
- Ne mogu više čekati! – zaurlao sam stubištem – makni se, ljubavi… razvalit ću vrata! – Nasrnuo sam na vrata svom silinom, no ona su se odjednom otvorila, a ja sam proletio u stan i srušio se u predsoblju. Sve je bilo u dimu. Neki mladić pomogao mi je da ustanem.
- E, buraz, nemaš beda - rekao je - to si ja nekaj palim – a zatim me izgurao iz stana i zalupio vratima. Spustio sam se zbunjen u prizemlje. U daljini su se čule vatrogasne sirene. Prvo su stigla dvoja policijska kola, a zatim su se uz škripu zaustavili i vatrogasci.
- Eno tamo ! Tamo, na onom balkonu - pokazivao sam rukom, no kao za vraga, od plamena i dima više ni traga – Ali kunem vam se, sve je bilo u plamenu! - Opravdavao sam se mrgodnom vatrogascu. Bože, još će me i privesti zbog lažne dojave.
Kada su ipak na moje inzistiranje otišli provjeriti što je to gorilo, imali su što i vidjeti. Tip je u kadi palio lutke na napuhavanje. One iz sexy shopa, obučene u biciklističke hlačice i koturaljke. U blizini se nalazilo Jarunsko jezero prepuno rolerica pa se tip valjda opasno palio na njih. Uistinu, začudile bi se, što je sve nama muškarcima seksi.
Muškarci u uniformi, crveni kombinei i krizne situacije nekako idu zajedno. Kada nam je dosadno u braku, kada sluti na neku krizu, šapnem joj da obuče crveni kombine i onda se poigramo vatrogasaca.
KIMONO
Kada sam prije dvije godine, onoj vještici od gazdarice, tresnuo o stol zadnjim računom za struju i kada smo draga i ja donijeli odluku o kupnji vlastitoga stana, osjetio sam neku nepodnošljivu lakoću življenja i šapnuo joj na uho: - Ljubavi, sada ćemo biti svoji na svome. Slobodni ali i siromašni. Ući ćemo u kredit na 30 godina i jedva da će nam dostajati love za naše makrobiotičke mrkvice. Moraš znati da ćemo živjeti u golom stanu bez namještaja, spavati na podu kao Japanci i da će nam vrhunac dana biti ceremonija čaja! Pristaješ li na to? - Ona me samo zaljubljeno pogledala i bacila mi se oko vrata. Cmoknula me i rekla: - Da, ljubavi, ceremonija čaja! -
To s čajem zvučalo joj je nekako blisko, umirujuće i poznato pa je odmah pristala. Jedino je to, naime, poznavala od umjetnosti zvane kuhanje - staviti filter vrećicu u uzavrelu vodu.
Uoči useljenja odveo sam je na Aikido, borilačku vještinu koju sam trenirao, da uhvati malo taj duh Japana. Rekao sam joj da je sve što treba za trening stara, ofucana trenirka. No ona je na moje iznenađenje iz svlačionice izašla u kimoncu! Pravom pravcatom bijelom, pamučnom kimoncu, zavezanom bijelim pojasom o struku. Kosu je podigla u punđu, bosim nožicama zatabanala preko dvorane i čučnula do mene u klečeći položaj. U dojou, kako se na japanskom naziva dvorana za trening, nastao je muk. Tišina. Netko se kasnije kleo da je shvatio zen budistički koan o zvuku pljeska jedne ruke. I dobro joj je krenulo. Ide to njoj. U redu, ona je bivša balerina i zna sve te stvari oko ravnoteže, brzo je pohvatala i svu tu složenu koreografiju pokreta. Sensei veli da je odlično ovladala osnovnim tehnikama drevne vještine. On je majstor. Možda je i prosvijetljen, tko će ga znati, pa ga ne zanimaju ovozemaljske stvari, no ja dobro znam, a zna to i moja cijela ekipa s treninga, da kad se moja draga pojavi u kimoncu mi se jednostavno razoružamo, lišava nas svake želje za otporom i pomalo je smiješno gledati kako mala, kovrčava pahuljica u bijelom razbacuje sve te mrge po tatamiju kao da su strašila od slame ili krpene lutke kojima briše pod.
I tako, kada subotom dođe kući s posla, ona skine svoj poslovni kostim, odbaci štikle s grozomornom peturinom, frkne mrežaste čarape nekud preko sobe i uskoči u kimono ili samo navuče bijelu majcu preko njegova donjeg dijela. I dok ja pred nju serviram rižu ona iz svoje punđice vadi kineske štapiće i namiguje mi preko zdjelice s tofuom, bambusom i shi take gljivama.
Post je objavljen 16.06.2005. u 08:57 sati.