Marketing
Leonid Cipkin za zivota nije objavio nista osim strucnih radova; bio je patolog. Koliko je ruskih (druge da ne spominjem) medicinara preslo u knjizevnost? Cehov, Aksjonov, Bulgakov... Cipkin (umro 1982-e), opsjednut Dostojevskim i njegovim antisemitizmom, zamislja njegove cetiri godine u inostranstvu s netom vjencanom drugom zenom, Anom Grigorjevnom Snitkinom. To je doba kada Dostojevski izivljava ovisnost o kocki, kasnije opisanu u "Kockaru", i prodaje komad po komad nakita, odjece, svucene sa zene, samo da se rulet okrene jos jednom.
Voljela sam "Kockara". Obozavala sam Dostojevskog. Procitala komplet sabranih djela (crveno-crni povez) bar... ne znam, pet puta? Osam? Skribomanski pisala pisma njegovim junacima i mozda cak izabrala jedini mi pristupacan grad slican Petrogradu--jer tamo su snjezne zime, i premda se ni Sava ni Dunav ni u ludilu nisu ledili, kad bi covjek malo zaskiljio, malo pamet uklonio, Nastasje i Raskoljnikovi nicali su iz mraka na svakom koraku.
A sto je to vrijedilo? Nista. Nije mi vrijedila pamet onda, kao sto mi ne vrijedi znanje danas.
Post je objavljen 15.06.2005. u 20:37 sati.