Pregled posta

KAD ONO – GRGA!

Sjedim ja lijepo u restoranu Toplica, kad... ne mogu očima vjerovati – Ljudevit Grgurić Grga. Budući da je bio u sjeni, nisam bio siguran, zato ga pozvah tiho, onako nesigurno. Grga još uvijek dobro čuje i okrenuo se. Da, on je. Dugo se nismo vidjeli, a uvijek smo dobro surađivali, pa je i susret bio takav: radostan, u stilu što mi tu radimo.
Ja njemu objasnih, a on meni objasni. On i njegov urednik Čikora došli su dogovoriti sve kondicije za njihovu emisiju u petak – Vikendica. I to od 10 – 16, naravno na Drugom programu Radio Zagreba.
Sjeli smo i popričali malo, pa su njih dvojica predložili da se čujemo u petak, izravno u programu, što sam prihvatio s obje zdrave ruke i obje žuljevite noge.
Ma s Grgom mi je uvijek bilo vrlo/vrlo. On ima onaj zdrav dječački osmijeh, pa i kad biste se naljutili na nj, on bi vas začuđeno pogledao, nasmijao se i – razoružao vas.
Malo smo se družili, popričali o starim dobrim vremenima, a potom su oni sjeli u auto, a ja sam uzeo svoj štap i – svatko svojim putem.
Radujem se radio-susretu u petak.

Post je objavljen 15.06.2005. u 17:01 sati.