Jedna od prednosti (ili mana) života u manjoj sredini je što otprilike znaš sve ljude koji tu žive. Neke znaš dobro, neke srednje, neke malo. Sa dobrima staneš i popričaš i tako to. No tema ovog posta je pozdravljanje. Il sam ja lud il su oni ludi. Kad god nekome iz srednje kategorije poznavanosti mahnem iz auta dok se vozim a taj se ili vozi ili hoda, taj netko me ne skonta. I tako ja svaki put ko mutav dižem ruku kod Klint Istvud u vicu a taj kome je pozdrav upućen samo prođe mrtav ladan. I tako x puta. E, x i prvi puta ja ne mahnem ili ne dignem ruku a taj isti me u čudu gleda sa facom: "Vid pedera što je digo nos, neće ni da pozdravi" Otvaram zolju i ispaljujem projektil. A što volim kad blicnem pogrešnoj osobi….U brzini ne skontam čije je auto i ko malouman blicam i kad se približim vidim da je to netko sasvim drugi. ZEMLJO OTVORI se da propadnem..I tako to godinama, nikako da uhvatim foru…..