Više sam puta pisao o ciljevima u životu. Svatko bi ih trebao imati, a da bi do njih došli oni za nas trebaju imati vrijednost. Evo i primjer - idemo kroz prirodu i u jednoj provaliji vidimo napola otvoren novčanik iz kojeg viri nekoliko novčanica od 100 eura. To je, dakle, vrijednost, materijalna i pružam prvo korak, ali mi noga posrće. Promišljam još jednom i kontam da euri nisu vrijedni toga da ostanem bez glave, jer provalija je strma i kamenita. I sad priča druga, vezana za prvu - ista provalija, samo što se u njoj nalazi (ne daj Bože) moje dijete. Što radim, nego na sve načine pokušavam sići dolje i spasiti ga. Ne razmišljam tada ni o strmini, ni o kamenju ni o vlastitu životu. Moj cilj ima istinsku vrijednost i zato me pokreće.
Namjerno neću dovršiti misao o vrijednostima ciljeva, to ostavljam vama...
Post je objavljen 15.06.2005. u 10:30 sati.