Evo me judi
Dakle, nastupali mi na CEST-u! A šta reći doli da je prestrašan dobar feeling plesati ruedu na otvorenom, na ulici...
Iskreno da Vam kažem, to nisam još ni mojima u ekipi rekao, fora mi je tako nastupati i puno bolje nego u dvorani ili klubu. Odmah se poistovjetim sa onim "uzorima" našim sa Kube, plešu di stignu i toje tako normalno. Ulica, cesta, kafić...nema veze..sve si brijem da nagovorim ekipu da nosimo sa sobom neki maleni radio (ali onaj sa ULTRA-EXTRA-SOUND-WIDE-DOUBLE-DOLBY..EXTRAx100 puta..sustavom) pa da odemo malo do Jaruna, Tkalče, Cvjetnog..stavimo radio na pod..opalimo ruedu iz gušta i odemo ća. Onda mi ne trebaju ni Boogaloo, ni Lake ni Piranha ni Sokol ni Santos...treba mi samo par ljudi oko mene da se smiju..plešu ..vesele..i da se tih 5 minuta pjesme čuje: Enchufle! Venezuela! Dame!
i na kraju:
Adios!
vladi
Post je objavljen 14.06.2005. u 16:14 sati.