Pregled posta

PRI POTRTEM KOTAČU

Vrijeme je da poslije 20 kilometara malo prizalogajim. A kažu da se u ovim krajevima najbolje jede kod Potrtog kotača, obiteljskog gazdinstva smještenog na vrhu brijega sjevernog dijela međimurskih goricah.
Teško da bi tko s puta, zbog hrane, skrenuo pješke i kilometar, a ja sam skrenuo dobrih pet kilometara. Gore, dolje, gore, dolje... Jest da ovdje nema Himalaja, ali kad hodate toliko dugo kao ja, onda vam je svaki brežuljak Mont Everest.
Gazdu, Valenta Končića susreo sam još u Svetom Martinu na Muri kako farba svoje reklamne putokaze. Najavih mu se, a sad kad sam došao, časti me pićem, dakle mineralnom. Naime, nije vjerovao da ću doći. Odmah potom otišao je dalje farbati svoje reklame, a ja mu, pola u šali, pola u zbilji, rekoh:
- Jebeš gazdu koji radi.
- Gazda koji ne radi nije gazda, on je mafijaš, brzo mi odgovori.
- Čini mi se kao da imate veliko spremanje?
- Je, pa i imam. U četvrtak se otvaraju obnovljene Toplice, tu na bregu polek, pak i ja moram imati sve novo.
Vraga novo u Potrtom kotaču. Pogledajte slike. Tu je sve staro, samo kaj izgleda kak novo.
- Ima li gostiju, pitam dalje.
- Je, gdjekad svrati koji pješak u automobilu.A gdjekad ih svrati više, pak bude sve puno. U svakom slučaju ja imam dosta dobre i prave hrane, izvrsnog pića i friškog zraka koliko god možete udahnuti. Zrak ne plaćate. On je poklon Međimurske županije.

I, tako, vjetar pirka, dišem besplatno i radosno se bacam u gastronomske užitke.
Mmmmmm...

Post je objavljen 14.06.2005. u 15:28 sati.