Čitam ja ovih dana novine i gledam TV, kao što i inače radim. Sa svih naslovnica priče o ubojstvu Dina Pokrovca, managera, kamatara, mafijoza...a danas i ispovjest Josipa Kužea, trenera «Dinama» koji je bio žrtva tog istog kamatara i koji je zbog kockarskih dugova izgubio kuću i stan, na ime kamata, a još je ostao dužan i glavnicu.
Da ne ulazim u detalje, spominjano je mnogo poznatih imena.
Ja ne poznajem nikoga od navedenih, iako jedna meni vrlo draga i bitna osoba stanuje u toj istoj ulici u Zagrebu i poznaje Pokrovca iz osnovnoškolskih dana, u nogomet se ne kužim kao ni u atomsku fiziku.
No, o licemjerju i ljudskoj naravi znam ponešta...
Prije nekih godinu i pol tom istom ubijenom je zapaljen novi Mercedes. Svakome od nas koji je pogledao barem jedan gangsterski film je bilo jasno, naročito kada se vlasnik pravio da o ničemu pojma nema, da se radi o upozorenju, prijetnji. Čak se, i to iz policijskih krugova, tvrdilo da se radi o samozapaljenju, na što su se ljudi iz «Mercedesa» u Njemačkoj digli na stražnje noge.
Ima tisuće Mercedesa po cestama, zna se da ih voze ljudi koji imaju novaca, pa opet, nema tako čestih «samozapaljenja».
A i ne treba biti posebno bistar da se shvati da netko tko nema vlastitu tvornicu, poduzeće koje se bavi proizvodnjom nečega ili ne radi u nekoj zastupničkoj firmi neke strane velike kompanije, nije estradnjak ni nogometaš, može veliku lovu zaraditi uglavnom ilegalnim poslovima.
OK, bilo pa prošlo...
No, sada tog istog čovjeka ubijaju. Nije ga ubila gnjevna prevarena supruga, nije ga ubio sudrug u pijači ili kocki nakon svađe, nije ga ubio narkoman koji ga je pokušao opljačkati, već je ubijen u «sačekuši»...tipično mafijaški. Kao što se ubijaju protivnici ili oni koji su nešto zgriješili nekom gangsterskom šefu u fimovima. Ali...sada ga te iste novine koje su prije godinu dana spominjale i neke aktivnosti poput kamatarenja, poznanstva sa ostalim bossovima iz kriminalnog miljea...te iste novine sada ga dižu u nebesa. Svi se zaklinju da je bio managerski genije, dobar prijatelj, čovjek koji im je skoro pa brat....
Kažu, o mrtvima samo najbolje...
Onda se pojavio jedan lik, Josip Kuže, koji je priznao da je kockao (vjerojatno se i kurvao, opijao i snifao kokicu, to ide jedno s drugim, no nije bitno za priču) i da mu je isti taj nedavno ubijeni Dino Pokrovac posuđivao novac, uz lihvarske kamate. Pa je da bi vratio dug dao lihvaru stan, podigao hipoteku na kuću i sa time isplatio tek kamate, glavnica je još nedirnuta. Naravno da je pri tome vjerojatno i razorio brak, obitelj..no, o tome nitko ne piše.
Sada dolazimo do bitnoga : sve skupa ne bi bilo ništa glamurozno ni senzacionalno, priča kao jedna od stotine tužnih hrvatskih priča o žrtvama lihvara – kamatara koje ne prodaju novine, da taj isti Kuže nije trener «Dinama».
E, sada se «Večernji List» nalazi pozvan da se pita može li taj takav čovjek i dalje biti na svom poslu! Jer, to je strašno bitno! Naime, biti trener jednog takvog (sasvim prosječnog i u ničemu posebnog čak i lošijeg od toga, barem po rezultatima, iako će ovo mnoge vjerojatno razgnjeviti) kluba je velika stvar. Pa su te novinice, sve više obojene žutim, sazvale porotu od studenata, umirovljenika, zdravstvenog radnika, daktilografkinje, koji se potpisani imenom prezimenom i dobi, javno zgražaju ....kako jedan takav čovjek može i dalje biti trener!?!
Pa se ja, opet i ponovno, pitam : tko je ovdje lud? U ovom bezmoralnom društvu, gdje svako gleda kako bi nekoga pokrao, prevario, zabio nož u leđa, a pri tome onima koji u toj raboti i uspiju se nacija divi, jednom (neka mi bude oprošteno) bezveznom, običnom čovjeku, koji je priznao da je privatno radio sranja, svi se našli pa sude! A pri tome nije nikog ubio, pokrao, oštetio i prevario, već zajebao samog sebe. I učinio grešku da to javno prizna!
Doduše, ti isti «porotnici» su vjerojatno u isto takvim, vjerojatno ipak nešto manjim govnima..ali ipak u govnima. Mogu se okladiti u sve što imam da svi redom imaju minuse na računu, dugove po karticama i barem pokoji kredit...stambeni, za kupnju automobila, namjenski...Jer ih ima svaki odrasli građanin Hrvatske!
No, to ih ne čini nekompetentnim na njihovim poslovima, o ne! Što se koga tiču njihove privatne stvari, njihovi krediti, njihovo prljavo rublje?
Isto bi bilo kada bi se radilo o vlakovođi. Našao bi se, uvjerena sam, buket ovakvih porotnika koji bi naricali kako on kao takva kvarna osoba, nije dostojan i pouzdan da ih vozi vlakom. Upravo kao što sada svi izražavaju «bojazan» da bi takav dužnik, bivši kockar (a zna se da kockari, alkoholičari, kurve i narkomani nikada u biti nisu bivši, samo je pitanje trena kada će opet biti sadašnji) mogao prodati utakmice, loše trenirati i što sve ne...
O tempore, o mores! U ovom nestalnom svijetu, vremenima kada je moguća mijenja svega i svačega, kada se države, sistemi, neboderi, avioni ruše u trenu, zajedno sa njima načini života, državnici...samo je jedna konstanta (pri tome zanemarimo Einsteinovu maksimu da je sve relativno), dapače apsolutna činjenica : da je Hrvatska carstvo licemjera i sitnozube stoke koja svoju nemoć, frustracije i zavist iskaljuje redom na prvom dostupnom, bez ikakvih moralnih ili drugih kriterija...ne bi li pritom barem na tren se popela nekom na ramena i onjušila kakav je zrak tamo, na visinama...
Post je objavljen 14.06.2005. u 14:52 sati.