Pisala sam već u svom starom postu o našem nevjerojatnom dobitku u Dioninoj Uskršnjoj nagradnoj igri. Danas, dva mjeseca kasnije, pokušati ću vam približiti kroz što je moj muž prolazio da bi ta nagrada i došla kompletno u njegove ruke:
Dakle, 13 travnja izlazi sitno tiskan popis dobitnika u nagradnoj igri Diona, moj muž u polumraku periferijskog kafića, čekajući vlasnicu istog, škiljavo pročita svoje kratko ime i prezime kao dobitnika glavne nagrade – skutera. Srce mu se preplavi neodoljivom spoznajom: JA dobitnik, i sveudilj klikćući, bez cenzure zove kćer i obavještava je da je dobila skuter i da će ga, naravno, voziti i sve ostalo što uz to ide. Na drugom kraju grada, u našem domu, sveopće veselje, moji nasljednici skaču i vesele se, nakon priličnog broja događaja po kojima smo već bili poprilično sigurni da smo glavni likovi u nekoj pušioničarskoj seriji, konačno – ni manje, ni više, glavni dobitak.
Iako znamo da je prosječna cijena skutera desetak tisuća kuna, nije nas baš jako razočaralo kada smo saznali da za ovaj ne treba niti vozačka dozvola, da je najjeftiniji na tržištu i da mu je prodajna vrijednost 5700. Glas razuma je prevladao i odlučili smo ga prodati (za tisuću manje, jer to je jedino moguće), prije nego naša kćer upotrijebi odmah nabavljenu kacigu i bubrežnjak i ostavi život negdje na cesti…
Marketinška služba Dione poziva mog muža, obavještava ga o onome što je nakljucao u mraku onog kafića, a on, u maniri pravog dobitnika, donosi nešto pića i par kolačića, što se i priliči novopečenom vlasniku – skutera, razdragano prima čestitke, slika se uz isti, široko se smiješi blistavo sjajeći…
Vrlo brzo se ispostavilo da postojeći papiri nisu dovoljni, u MUP-u ga opominju da nedostaje originalni račun od uvoznika prema Dioni i carinska deklaracija i potvrda o nagradi. Netko u Marketinškoj službi obećava da će sve biti dostavljeno.
Nakon nekoliko dana gospođa Mikulek iz marketinga kaže da su svi ti papiri koje je dobio uz skuter – dovoljni. Ponovo muž odlazi u MUP, poziva svojim mobitelom navedenu gospođu, i djelatnica u MUP-u objašnjava petnaestak munuta što i zašto treba. Nakon nekoliko dana, muž ponovno kontaktira g-đu Mikulek, i ona veli da muž nazove uvoznika u Stobreč Aran – kuhinje pa da se dogovori za račun i carinsku deklaraciju. U tom tel. razgovoru, g-đa Stipinović, predstavnica glavnog uvoznika skutera kaže da sve papire može dobiti samo Diona, kao naručitelj nagrade..
G-đa Mikulek ljubazno šalje mog muža ponovo u MUP, da još jednom dobije informaciju što od papira treba. Tješeći se da su ovo slatki problemi, muž ponovo ulazi u sobu 35, već u prijateljskim odnosima sa stanovnicima iste, i ponovo zovu gospođu Mikulek, opet je tema carinska deklaracija i račun.
Prolazi pun mjesec, navedena gospođa je na godišnjem, slučaj preuzima Ivana Gavrilović, njezina tajnica obećava sve riješiti u kratkom roku. Nakon dva dana, muž ponovo zove istu tajnicu koja zacvrkuće „Oprostite, podsjetite me, o čemu se točno radi?“ Tu moj muž puca po šavovima, spreman da budući da do sada nije zgazio baju, ovoga puta sve nadoknadi… Tajnica zauzme ozbiljan stav i prozbori: „Dobili ste glavnu nagradu, i još niste zadovoljni?“Tada joj moj muž objasni da on nije dobio nikakvu nagradu, da je on samo skladištar skutera, i da ako se ti papiri ne riješe u roku dva dana, da će pozvati novinare i upriličiti vraćanje glavne nagrade i naplatiti uskladištenje i čuvanje skutera u skladištu firme u kojoj radi!
Budući da je moj muž bio nemoguće dosadan zbog nekoliko tričavih papira i sve ih je maltretirao, kako samo to on zna, već iscrpljeni od njegovog traženja da dobije uz skuter i papire sa kojima ga može registrirati ili prodati, slučaj preuzima gospođa Alisa, od početka. Već je prošlo mjesec i pol od dobitka, Alisa nema pojma, ponovo moj muž odlazi u MUP, sad već na per tu sa sjediocima u sobi 35, i opet – ista priča – koji papiri trebaju da se registrira skuter….
Saga o skuteru je gotova, hvala Alisi iz Dione čudesa.
Post je objavljen 14.06.2005. u 10:55 sati.