32. turnir go-sekcije O. Š. 'J. Habdelića' - Velika Gorica - 13. 06. 2005.
Bio je ovo poslijednji ponedjeljak s goom u Habdi ove školske godine. Nisam očekivao veći dolazak učenika. Četvrti razredi su otišli u Karlobag u sklopu nastave van školskih klupa. Među njima su Matej i Antonio, koji su skoro pa redovni u radu go-sekcije. Tu su, u poslijednje vrijeme vrlo zainteresirani braća Gregurek i Josip. Tek što počesmo s radom dolazi i Nino.
Vadim 'bibliju', kako nazivamo rokovnik sa svim zapisima rada tijekom školske godine. I eto meni problema. Izgubio mi se i drugi šaraf s držača naočala. Jednoga sam već zamjenio zihericom. Pitam jednu gospođu učiteljicu za moguću zihericu, ali nema. Nalazi neku klamericu, ali one imaju malo predebelu žicu. Ipak, probam, ide. Super, sada mogu bolje vidjeti.
Malo nas je pa odlučim igrati i ja. Kažem ja njima: 'Igrati će i Smud.' Zgledavaju se oni: ' Koji je taj?'. Kažem im, da je to onaj što je igrao u subotu na turniru, a Josip na to: 'Znam vidio sam ga u subotu. To je jedan od onih velikih.' Ja na to: 'Da, to je onaj koji je pobjedio na turniru.'. 'E, Jan, igral bu i Smud', dovikuje Tin Janu. 'A. koja je on kategorija?', pitaju. 'Drugi dan', ja njima. I tako neko kratko vrijeme isčekivanja tko li će to doći, a Josip po prilici misli, da zna tko je taj, ali i on očekuje vidjeti, je li je to baš taj, kojega on misli.
Odredim parove prvoga kola i pitam ih, sjedeći zajedno oko školske klupe: 'A, kako se ja zovem?' Oni svi ko jedan: 'Mladen'. 'Točno. A imam li ja prezime?' Zgledavaju se i nešto im je sumnjivo. A meni sve nekako ugodno. Neznaju oni, da ja niti Mladen nisam, već samo to što jesam. No, za njih bi to riječima bila strana tema, neka filozofija.
Pročitao sam Tinu Smuda za protivnika. Da li će to netko doći ili ću možda ja sjesti nasuprot njega? I sjeo sam.
Igrali smo go na ploči 13x13.
1. Josip Štajdohar 25. kyu, 3 boda 2. Tin Gregurek 6. interna kategorija, 2 boda 3. Jan Gregurek 5. interna kategorija, 1 bod 4. Nino Horvat 4. interna kategorija, 0 bodova
-. Mladen Smud 2. dan, van konkurencije s 4 pobjede
Veseo dan je bio, ovaj poslijednji ove školske godine, ovdje.
U drugom kolu bez protivnika je bio mali Jan, 8-godišnjak, učenik drugog razreda. Nije to za njega, inače vrlo živoga dječaka, bio problem. Sjedne uz partiju između Josipa i mene. Pogleda nas i kaže: 'Može jedan vic?'. Pa, rekoh: 'Može.' Neka dijete ispriča vic, nije to loše. Ispriča Jan vic o mucavcu i pepsi-coli. E, baš ga je dobro ispričao. Još nismo stali sa smijehom, kad on: 'Može još jedan?'. Sada su na redu Mujo, Haso, Jozo i jedan krokodil, pa o školi za mucavce ..... Dere tako Jan; sve jedan vic bolji od drugoga. Kako se samo uživi u priču. Baš ga je lijepo slušati. Desetak minuta prođe i dođe mali predah kod njega i mi nastavismo s goom.
Ja sam svoje odigrao s devet prednosnih kamenova van konkurencije. Najuspješniji je bio jedini s kyuom Josip. Izgubio je samo od Smuda. Ništa strašno, jer taj Smud je sve pobjedio, danas. Tin pomalo usvaja neigranje u protivnički prostor, jer tako gubi poene, ako ništa ne može uraditi. Jan zaigran, ali uspjeva pobjediti Nina. Bila je to zanimljiva partija uz tijesnu Janovu pobjedu. Puno je toga na obje strane popadalo, a završilo za par poenčića. U zadnjem kolu o drugom mjestu odlučuju braća Tin i Jan. Bilo je frke i mogućnosti na obje strane. Stariji Tin ostade autoritetom. Nino je sve bolji, ali tek od nedavna je na ploči 13x13.
Pozivam ih na kraju na rad go-sekcije i slijedeće školske godine. Biti će u rujnu i listopadu ovdje puno novih trećerazredaša, ali raditi ćemo zajedno.
bl. Muradenu