Za danas imam pun k.... učiti. Ali stvarno više ne mogu, a imam neku inspiraciju za pisati. Sinoć kada sam išla doma, inače putujem s vlakom, s društvom sam ušla u jednu veliku raspravu. Pričali smo o ljudima i «ne» ljudima. Započeli smo temu o lezbama i pederima. Jedna moja frendica Martina rekla je da za nju lezbe i pederi nisu ljudi. Da oni nemaju nikakva prava i da ne pripadaju čovječanstvu. Meni iskreno nije jasno kako neki ljudi imaju predrasude o drugima, zašto ih ne bi pustili na miru neka žive svoj život. Pa Bože moj nisu oni krivi što su drugačiji od drugih. Ja mislim da lezbe i pedere ne bi trebali osuđivati, oni su tako izabrali, u ostalom nisu oni krivi što ih je priroda načinila takvima. Njihova srca jednostavno ne mogu voljeti osobu različitog spola i to je to. Morali su se pomiriti sa činjenicom da njih privlači isti spol, pomirili su se s time. Ja i Maja danas smo slučajno dok smo išle na vlak vidjele dvije cure kako se grle, maze itd. Bilo je malo čudno ih vidjeti ali one su to odabrale i tim moraju živjeti. Vjerujem da im je trebala velika hrabrost da se suoče s time, vjerovatno je bio i njihovim roditeljima šok, ali to moraju prihvatiti i živjeti dalje. Nedavno sam čitala jednu knjigu o dvije cure koje su se zavoljele i koje su shvatile da su lezbe. Knjiga je super, cure su naših godina (15-16god.) ta mi je knjiga pokazala da takve ljude ne treba osuđivati da su i oni ljudi kao i mi.
Post je objavljen 14.06.2005. u 09:19 sati.