Pregled posta

Nekoliko je ustanovljenih primjera svjetionika, koji su kao gorivo za paljenje vatri i osvjetljavanje obzorja koristili drvo. Također, nema sumnje da su korišteni tek kao sirove svjetlosne oznake; to jest obične otvorene vatre, paljene na isturenim rtovima, primjerice. Ugljen je oduvijek bio logičnije rješenje, jer izgara mnogo učinkovitije i daje jače svjetlo. Vatra od drveta zahtijeva puno više tog krutog goriva, slabijeg je intenziteta, kojeg je i teže nadzirati.
Drvo se uglavnom koristilo u najranija, antička vremena, i to samo na mjestima, gdje je trebalo označiti ulaze u luke. No, tada svjetionici nisu ni bili obaveza, već samo znak prestiža države, u čijem se okrilju luka nalazila. Kako se noću u najvećem broju slučajeva nije plovilo, tako su i ta svjetla pokrivala samo luke s najviše prometa. Takva luka je bila i Aleksandrija sa najstarijim svjetionikom (Pharosom – o njemu drugom prilikom), a kod nas je poznato da su takvi "svjetionici" (bolje reći postolja za loiženje otvorene vatre na bazi drveta, čiji se transport redovito osiguravao) bili pored Hvara (Faros – otud i ime), kod Visa (Issa), te u blizini stare Salone…


Toranj za paljenje vatre, prikazan crtežom i fotografijom...