Živio Ante! To je parola današnjeg, i mnogih drugih dana! Da; Živio Ante! Eh, ali ne onaj na kojega bi prosječan hrvatski građanin pomislio čuvši ovu parolu! Ne, taj ne (iako protiv čovjeka zaista nemam ništa!). Naime, slavimo danas blagdan kada se za Nebo rodio Fernanado iz Lisabona, sin slavnog Portugala, svijetu znan kao Sveti Antonio/Antun/Toni ili jednostavno, po našem, Ante; sveti Ante Padovanski!
Ovaj je svetac, koji je svoj zemljski hod prohodao na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće, poznat širom svijeta pod jednostavnim imenom Svetac (Il Santo). Bio je jednostavan redovnik, franjevac, najprije misionar, a zatim pučki propovjednik. Čovjek iz Portugala, redovničkog imena Antun (prema sv. Antunu Pustinjaku), čovjek pun mana kao i svaki drugi, ali prepun ljubavi i ponizna srca kao malo tko od nas; roda Adamova. Nakon što se razbolio u misiji u Africi, biva upućen u Padovu, gdje ostaje do kraja života. Pokopan je u veličanstvenoj bazilici koja nosi njegovo ime. Za života biva zaštitnik malenih i obespravljenih, svetac blizak običnom čovjeku. Ime, lik i djelo širom svijeta pronijela su njegova braća franjevci. Neka im je njihov subrat na čast! Antun i u smrti nastavlja svoje djelo pomoći najpotrebnijima, sada na osobit način. I danas je neumoran!
Svima koje se ponose Svecem ovim, i koji mu časno ime nose, neka je blagoslovljen današnji dan; i svaki koji će uslijediti! Da živote provedu pod zaštitom neumornog Antuna – Nebeskog miljenika, i po uzoru na Njega; u nesebičnom sebedarju, u dobru duha, duše i tijela, u radosti svakog novog dana! Da, kada dođe trenutak kada nam je poći k Nebu, osvrnuvši se na svoj život, mognu s užitkom reći - Vrijedilo je!
Post je objavljen 13.06.2005. u 21:31 sati.