Glava klone. Sljepoočice lagano pucaju. Na teveu Survivor. Na kompu praznina. U duši tišina. Poslovni raspored je postao pretrpan, ali samo ovaj mjesec....A tako sam ga željela vidjeti...
Sutra vozim tatu u bolnicu, jedan posao, drugi posao, treći posao, gablec i koja kava. Stvarno sam pretjerala. Doista.
I previše. Ni mama ne zna koliko radim ovih dana. A da mi je toliko sila i nije. Ili je. Problem je što ja danas razmišljam o troškovima u jedanaestom mjesecu. Ovisim sama o sebi i svojim klijentima. Njima dobro meni dobro. Njima što bolje, meni opet dobro. Njima loše i meni loše. Zato želim da im bude najbolje.
Post je objavljen 13.06.2005. u 21:06 sati.