Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nymphea

Marketing

Još smo u komadu

Već danima razmišljam o tome kako bih se trebala napokon udostojati postati nešto na blog jerbo ćete me u suprotnom svi zaboraviti i prestati čitati. Znam da sam već dosadna s još uvijek vrlo aktualnom temom trudnoće i 'Odgojem djece u Hrvata' i stvarno mislim da bi valjalo promijeniti temu. Ali ništa mi ne pada na pamet. Ja sad mogu baljezgati o tome kako imam valjan razlog za nepisanje… i pohvaliti se svojom bačvicom. Da, da… nije više lopta medicinka, sad se već osjećam kao da ispred sebe guram bačvicu. Onu malu od desetak litara. Moja baka je u takvima spravljala Bermet. I bilo bi to samo djelomično točno, jer uza sve obveze i posao, stalno sam umorna (i lijena) i pronalazim vrlo malo vremena (čitaj, snage!), za sebe i ono što me inspirira. Tu i tamo zgrabim kakvu knjigu, tramvajem se sve rjeđe vozim pa propuštam priliku za sanjarenje i smijanje uz kakvo štivo, a doma počinju pripreme na veliko. Još nešto manje od dva mjeseca i uselit će nam se mala štruca koja će trebati i puno prostora i puno energije sviju nas, a sad je potrebno obaviti posljednje radove: kupnja stolića za presvlačenje, pranje i peglanje hrpe minijaturnog veša i… sve ostalo što tu spada. Kako meni treba dvostruko više vremena za sve no prije, a i trbuščić mi ometa prilaz sudoperu i slično, čini mi se da nikad neću dovršiti sve što trebam. Odmor nalazim još jedino kad odem na selo. Srećom pa je baka relativno blizu, na svega pola sata vožnje i mogu nesmetano mozak pustiti na pašu zajedno s kokicama, buljiti u brezu koja se pod naletima vjetra savija do pola i tražiti jagode u nepokošenoj travi.

Ovom prilikom zahvaljujem svim onim blogerima koji su marljivo i nadasve kreativno plesali ples za kišu. Očito ste bili jako uporni i ja vas sve iskreno grlim. Nadam se samo da ćete nastaviti i dalje. Jer kad ožežu vrućine, gdje ću nabaviti crnca da mi maše lepezom oko glave?
I, pusa dragoj Bugi, što je, ničim izazvana, poslala paketić s jastučićem kako ona kaže, gigantskih razmjera, za udobniji smještaj trbuščića. A i neka menta iz paketa miriši ;-))

Dakle, neću vam danas pisati o trudnoći, evo vam malo seoske idile:

Postajem Zelena

Sunce se pomalja iza sjajno-zelena brda a
Jedna zraka probudi pijetla.
Svjetlost će čudesnom rukom probuditi biljke
Što rastežu svoje zelene ruke.
Leluja se livada.
Na stablu prodoran ptičji pjev
A onda kratak muk
I prhut krila.
Mačka je dovela svoje mačiće, a
Kvočka će popodne u šetnju
Izvesti svoje piliće.
Roj muha
I škanjac koji s visine promatra što to koke pričaju.
Brezine kose mirno češlja vjetrić
A stidljiva rumen ogrće ribiz
I trešnje
Trava migolji od mrava i kukaca
I dah se stapa sa zujanjem.
Zelene su mi postale ruke, a stopala
Se utopila u meku, tek pokošenu travu.
Oči se izgubile među oblacima a glava
poletjela na vrh smreke uz bakinu kuću.


Post je objavljen 13.06.2005. u 11:01 sati.