Kad u neko vrijeme u sobi u svako doba minute gore bar dvije cigarete i šetaju svoje dimove kroz zrak, sasvim je prirodno da ti se zamuti pogled i počneš razmišljati o tuđim mislima skrivena u zastore od susjednih razgovora. Brojiš podočnjake na licima i vidiš bore koje prije nisi primijetila. Shvatiš koliko različitih nijansi ima ista boja pa promiješaš zadnji gutljaj u ustima, zajedno s ono nešto taloga. Stopala ti se već pomalo hlade i podvučeš ih pod sebe. Osmijehom okrzneš drago biće. I bude ti tako toplo i osjetiš se sretnom.
Post je objavljen 13.06.2005. u 08:15 sati.