Horus – božansko lice Neba
U davna, daleka i zaboravljena vremena, onda kada je Ra bio mlad, spominje se davno prije 'Tekstova piramida' još jedno sunčano božanstvo. To je Horus – ur (Horus stariji) sin Raov čiji je simbol ptica sokol. Drevnim je Egipćanima sokol bio najstarije živo biće koje je simboliziralo božanstvo. Bio je sokol duh nebeskih visina i predstavljao je personifikaciju koje je stvorilo i samo Nebo (Nuu). Izgleda da je jako davno prije došlo do neke greške u predstavljanju značenja imena Horus koje dolazi iz korijena riječi hr. Naime, ako se ubaci e onda je to her – ono što je iznad, a ako se doda a onda imamo hra – lice. Baš u 'Tekstovima piramida' spominje se Horus kao lice Neba, a četiri njegova sina podupiru Nebo i predstavljaju četiri strane svijeta. Tu se spominju i dva Horusova oka, Sunce i Mjesec, koji se nalaze na licu Neba. Mnoga Horusova obličja (Horus – Merti, Horus – Nubti, Horus – Hent – Hat, Horus – Hent – Hat – An – Maa, Horus – Khuti, Horus – Hekenuu, Horus – Behuti, Horus – Sam – Taui …) povezivana su sa Raom, Atumom, a najpoznatiji spomenik izrađen njemu u čast je drevna i misteriozna sfinga u dolini Gize. No, Horus pod imenom i u obličju Horus – Behuti zapravo je prvi koji se sukobio s zlim Setom koji je podigao vojsku pobunjenika protiv Raa u ono doba kada je Ra bio još kralj Egipta. Kasnije su opet drevni Egipćani ovaj sukob pripisali Ozirisovom sinu Horusu – p – Khartu (Horusu mlađem). Tako su opet stari mitovi ostali sačuvani i mogli su dobiti nove oblike. Na kraju Athumanunh će opet na desnoj strani slike prikazati Horusa u svom poimanju, a lijeva strana ostat će za poimanje drevnih Egipćana.
Post je objavljen 12.06.2005. u 22:08 sati.