Moram vam svima reći: jadni bogataši….ali stvarno mislim ozbiljno…kako?? Eto ovako:
Nakon tjedan dana skupog deluhe hotela gdje su me mazili i pazili, nakon svih sl. ručkova i večera (jelte i stranci vole nakon dobro obavljenog posla sve dobro zalit, a prije toga i pojesti)…
Nakon svih školjki, ribica, dezerata i sveg ostalog….
Dopizdilo mi sve to.
Ne mogu reći da mi nije bilo lijepo u Dubrovniku...
S pogledom na Stari grad kad doručkujete….na kavici na suncu na Stradunu…gdje se čovjek osjeća kao u Londonu, Parizu, ….jer svi pričaju svim jezicima, a konobari razumiju i govore barem četiri strana jezika…čovjek se stvarno osjeća s jedne strane ponosan što je ta ljepota u njegovoj zemlji, a s druge što je dio tog kozmopolitskog velikog lijepog planeta Zemlje…
E da, početak priče:
Ipak sam sretna što sam se vratila u svoju seosku kućicu, svojoj dragoj dječici i Najnaju….svojim kućnim problemima…i svojoj domaćoj kuhinji…
A bogatašima ostavljam da umiru od dosade…
Post je objavljen 12.06.2005. u 17:43 sati.