Pregled posta

Veronski pir.... tekst o balkancima u Europi!

Četvrtak-putovanje
Iz male zemljice, negdje na Balkanu, mala familija se spremala na putovanje u daleku i veliku Europu, u grad Veronu! Grad Romea i Julije, bio je spreman za daleke rođake sa Balkana, da prisustvuju svadbi iz snova...
Krenuvši tako sa limenim strojem na kotačima kroz bespuća autocesta, trebalo je 4 i pol sata da se taj put odvali (normalno, kad se voziš 160, prosječno).
Slovenija-tako mala zemlja, a treba vremena da je pređeš, jerbo oni grade autocestu. Je, ugledali se na nas, no ne i u vrijeme gradnje. 2 sata kroz ugibalište Sloveniju, ko od granice pa do Verone! Sram vas bilo...
Dolaskom u Veronu, naravno, zgubili smo se, jer nacrt i karta, te upute nisu dosta za balkance, makar sve piše, da bi slijepac pročital. No, tehnologija je sve to pojednostavila, pa se mobitel dobro iskoristio.
Ciao, rođaci moji, dobro došli u Veronu-uzviknula je euforično sestrična Jeca.
Smjestila nas je u hotel, no hranjenje je kod njih doma, jer samo jedan bijedni doručak dođe 30 jura po osobi-kaj ste ludi!
Hotel je bio maleni, no sve je to lijepo uređeno, recepcija radi samo na talijanski, tak da nema razgovora. Draga i ja smo dobili super sobu-balkon, klima, telka, ventilator, nije loše! Samo bi čopio arhitekta koji je projektirao kupaonicu...sramota. No, talijan je, pa mu opraštam.
Gaf:
Gle, svuda su kamere po sobama-čudi se Medo, čitavši na vratima mapu. Di je?
Pa budalo, to na talijanskom znači soba, a ne kamera!-ljutito će Draga! ;o)

Talijani ovak funkcioniraju-preko dana rade, a navečer oko 7, pol 8 je večera. Tako da preko dana nema žderila. Navečer smo došli kod njih u stan, da si nekaj bacimo u čvalje, i dobili smo: Pasta, sa paradajzom i nekim začinima. Supeer, ali balkanci bi mesa! A dobro, valjda bude sutra....
Navečer smo si u gradu spili jedno fino piće. Zove se, u prevodu, šamar. Sastoji se od krigle od litru, u koju se prvo stavi dugačka čaša od deci, u koju obavezno ide crveno, slatko vino! U ostatak krigle se napuni svijetlo pivu, bilo koje marke. Kad popiješ pivu, točno se popije i vino. Ma, okus je super, a i dobiješ šamar nakon nekog vremena! Svi smo se ponapijali tad...
Petak-turizam
Petak je cijeli naš, za trošenje jura i razgledavanje prekrasne Verone.
Sat vremena, sa dva busa (jedan sa prejakom klimom, a jedan bez klime uopće), trebalo je familiji sa balkana da dođe do centra. Vauuu, prekrasno je... Koloseum sa leve, u sredini prekrasna fontana, a sa desne ogromne zidine sa mrcinom od sata! Verona (centar, stari grad) je opasana sa tri reda zidina. Prvi red su rimljani sagradili, drugi neki tip na M, te treći Napoleon. Pokraj koloseuma se sprema opera Aida, pa su dofurali ogromne sfinge, što daje tak dobru sliku....pogađate koji balkanac je dirigent (Vjeko Šutej-bravo stari)!
Hajd'mo kod Julije, da je ulovim za sisu-viknuo je Medo. No, nakon par ulica nazirao se dugački red pun bijelih turista sa Otoka, koji su čekali svoju priliku da šlataju Juliju-perverznjaci. Jadna Julija, već joj se sisa smanjila za dva broja od tih silnih ruku...
Tako da ništa od nas, ovaj put.
*Zanimljivost*-na jednoj zgradi visi slonova kljova, a po legendi, tko prođe ispod nje, a nije nikad u životu lagao, kljuva će pasti. No, i dan danas ona uredno stoji tamo i ne mrda. Nitko od nas nije krenuo ispod, jer se zna rezultat-ostaje tamo i dalje!

U centru je samo jedan shoping ulica, Via Manchini, u kojoj su izlozi puni poznatih marki, što ne daje utisak jeftinog. No, crnci stoje po ulici i prodaju torbice i remenje, po ful jeftinoj cijeni. Stara i Draga su si ubole Prada torbice za 20 jura (za javnost za 120 jura, na rasprodaji). Krenuo je sa 40 jura, no brzo je bilo 20.

Mane Europe:
Nitko, ali stvarno nitko, ne priča engleski! Sramota.
Verona je puna svih rasa, boja, vjera i slično.
Cigana više nego kod nas.
Zabranjeno pušenje (cigareta) na javnim mjestima. Samo vani po ulici. (užas, čak i doma nemreš jer ako te ulove-gro jura moraš dat)
Voda se obavezno kupuje, jer je ona iz slavine bijela i odvratna. Tako da u centru pola litre dođe juro i pol (10 čuna), dok u marketima dođe 2 litre oko 20 centi, pa si ti milsli, te budi turist.
U cijelom gradu nema trgovine, pekarne, bilo šta. Ne, sve se kupuje izvan Verone, u ogromnim super marketima. Čovječe, nema kruha, peciva, pive, mlijeka....užas!
Na kavu, u centru, se plača usluga. Tako da na kavu od 1,2 jura platiš uslugu od 1,5 jura. Smradovi lopovski.
Te noći su nas otfurali izvan Verone u gradić Pascieru, gradić na velikom i predivnom jezeru Largo di Garde! Pizza im nije nešto posebno, jer su digići škrti na tijesu, no Ferrariji su im odlični! Bili su crveni i crni, jao mene! No tip nije bio bahat kaj se slikamo kraj njegova ljubimca, nego je otvorio vrata i pustio da sjednemo. Aha, kak bi to netko naš napravio nekom turistu! Ali, inaće, auti u Veroni su mnogo «lošiji» od Zagrebačkih! Naravo, kad mi hrvati volimo kredit!!!

Subota-svadbeni dan
Ujutro smo prokockali sa po 4 kave, na 3 različita mjesta. Jeli smo nešto bez mesa, no kaj očekivati. Glavno jelo je paradajz i mozzarela nutra. Mislim fino je to, no daj mesine!!!
Neka šnicla, ili pohanac. No, u gostima se ne buni, ili ne gleda se u frižider poklonjenom gostoprimstvu!
Crkva-predivna crkvica, malo izvan Verone, puna nekih freski i kipova iz 18 stoljeća. Svečenik je dosta dugo pričao, no bio je duhovit...od sada se derite Amen, jer ja vas ništa ne čujem, a Crkva je velika...koliko sam shvatio. Talijanski je dosta lagan jezik, nema deklinacija, konjugacija i ostalih sranja kojih je pun naš jezik! Tako da sam mogao razumjeti dosta toga, no guknut nešto-neee!
Po završetku, digići su bacali rižu-bezveze, da su nam je skuhali, tak bi se najeli! :o)
Nema beda, sad će dernek, pa ćemo bacit nešto danas (konačno)! No, prvo šampanjac, pa neki krekeri od integralnog brašna, ili nešt' slično, nejestivo.
Prekrasno mjesto za dernek. Puca pogled na cijelu Veronu, a pogled je predivno prekrasan. (slika je priložena)!

Kada smo se smjestili, jelovnik je ovako izgledao: Prvo dva predjela koja donesu konobari-pasta sa školjkicama, a drugo pasta sa mentolom (fuuuj, a neki digić se ubijao u tome i tražio 3 puta repete)!
Onda ide švedski stol pun sa: školjkama, jastozima, lososima, nekim đinđama i minđama. No, nema koga? Mesa!!! Jebeš ti kuhinju na svadbi, bez janjetine, odojka, agramera, bečkog, puretine.... A kaj sad, ne u zube gledat, budemo po vinu lupali, kažu da je to prehrambeni proizvod. Btw. Nema niti kruha!
Ali pojam švedskog stola je ubijen sa činjenicom da to konobar daje u tanjur, a da ti koda te mrzi... Možda zvuči da sam bio gladan. Ma ne, svi balkanci su bili gladni... A ko ne bi kad cijeli dan pojedeš par kriški paradajza i sira!
Onda su nam ukinuli fino bijelo vino (šteta je gembač raditi, tak je dobro), te su uveli crveno. I to zato jer su jedan ogromni stol napunili sa sirom, svih vrsta! Fino, no zasitno! Zasitno? Je, ali rađe sa mesinom nego sa sirom!
Scena-ponoć, nikog više nema, samo još balknaci ostali. Pa kak je fajrunt...sad tek kod nas ide odojak na stol, pa gulaš sa divljačima-raznim! ;o)))
Idemo mi malo u grad još mrknut neku vinčinu, pa spavanje....

Budiš se doma, na Balkanu, te ti ostaje ugodna uspomena, na srednjovjekovni gradić na rijeci A...nešto! Bravo sestrična, fino si uletila tamo!
A ako netko poželi ići u Veronu, neće promašiti u niti jednom pogledu (samo uzmite dost jura)!

p.s. Jebiga ljudi, crknulo mi neko napajanje u kompu, pa me nije bilo!
A valjda me niste zaboravili....


Post je objavljen 12.06.2005. u 15:20 sati.