Evo, stigoh ovaj čas u Čakovec poslije 26 dugih, dugih kilometara. Osjećam se sjajno.
Naime, jutros kad sam prolazio kroz Otok, svega nekoliko kilometara od Preloga, zaustavili me nego bolno predpubertetsko gakanje. Baš sam prolazio pokraj nekog dvorišta u kojem sam vidio roditeljski par gusaka s malim guščicama. Bilo mi je bedasto što me stari gusan napada, pa sam se naljutio i krenuo dalje, ali ono bolno gakanje me ponovo zaustavilo. Gledam, gledam i napokon vidim. Mala guskica se zaglavila između dvije letve plota. Zato se oko nje okupila cijela obitelj, ali guske zaista nemaju pojma kako da iz takve nevolje spase svoje neoprezno mladunče.
Zvao sam i zvao vlasnike, ali se nitko nije javio. Onda sam se sagnuo i pažljivo gurnuo guščju glavicu prema dolje, jer je između kraja plota i zemlje bilo više prostora nego između dvije letve.
Dok sam to radio, mala je guskica još jače bolno gakala, a stari je gusan htio preletjeti plot i napasti me.
Dok sam ja gurao njenu glavu dolje, mala se guskica nije dala. Ona bi gore. Guram ja dolje, gura ona gore! Ipak, ja sam bio jači i oslobodio sam je. Odmah se oko nje skupila cijela obitelj i ona im je nešto mladenački gakala.
Zatim su se uputili prema sredini velikog dvorišta.
Stari gusan više nije siktao na mene, a prije nego što sam krenuo dalje, vidio sam da se mlada neoprezna guščica okrenula i rekla: – Ga, ga, gaaa! - Ga, ga, odgovorio sam i krenuo dalje!