Marketing
*Vaaaj em si ej*
Bila danas podjela maturalnih svjedodžbi za one oslobođene od mature. Ja skroz underdressed pođem tamo; sve se ženske barem malo bolje uredile, onih par muških je bilo slično meni, aj dobro nisam bio jedini klošar (a na kraju me i boli briga!). Dobivamo maturalne svjedodžbe u fascikli pračeni aplauzom nalik onome kada u staračkom domu "starosjedioci" dočekuju novajlije, friško meso, ahem... Škola je još i malo napregnula svoj, hm, ispačeni budžet i za sve nas kupila ružu, I ZA MUŠKE! Ništa, prozovu me, rukujem se s profama i ravnateljem, moj raska Prte daje komentar na račun moje crne majice "ti sa sprovoda doša, a?", ali ok, nije mislio zlobno! Ja se mislim, što sada? Kao neka tetkica s ružom u ruci trapam kroz školu, da mi je neka cura dala ohoho! Ali ovako ispadam kao neki metroseksualac! Eto sad znam zašto mi treba ženska; ja bih joj bio uvalio ružu "ljube moja, jedan presitan znak moje beskrajne ljubavi..." a ona bi mi iz zahvalnosti za 2 mjeseca kupila novi dvd SlipKnoTa, eto i ja sam sponzoroš!!!
Ma je vraga, just kidding! Uglavnom, kada već pišem o ljubama na izlazu naiđem na onu droljicu iz 2.a koja me na poznati glupi način odjebala bila, ta mi ženska počela ići na živce samo tako, grrr! Nešto sam iz njenih pogleda (još u one sretne dane) naslućivao da bi tu moglo biti nešto ali naravno, koliko sam sramežljiv nikako joj prići, i onda je došao vrhunac cijele spike: neki lik iz konobarske škole (mislim na HTT-srednju...) je bario, ona se "zaljubila" (u njegov status, sponzoruša glupa!), bila s njim par dana iiiii... na kraju ga je ONA odjebala! Time je bila dobila "putar na glavu"; prije svega toga ljudi iz njenog razreda opisivali su mi ju kao "dobra mala, pristojna, nikoga ne ogovara, poželjna za curu", a nakon svega toga "raspuštala se", da svako malo ide u šoping, druži se s najvećom kurvicom iz njihovog razreda, umišljena, da se počela oblačiti kao zadnja drolja! A najgore je činjenica što očigledno misli da ja kao još uvijek patim za njom, kao "toliko sam očajan" (jer sam se trudio i za Valentinovo joj originalno pismo napisao / SORRY HOUPI ;-)) pa kadgod kraj nje prolazim ona se počne podrugljivo podsmjehivati kao "vidi onog jadnika"! Uffff, dođe mi da je raspalim nogom tako u šupak da mi komotno može gristi nokte na nozi -> znači da si ih ne bi prao koji mjesec samo za tu prigodu, hehe...Mislim, ne tučem ženske, ali ono je KUJICA, ne ženska! A kadkad svatko raspali kuju nogom. I dandanas žalim što njoj i toj kurvici od frendice joj nisam pljunuo u facu kad su me osramotile u hodniku, baš me boli briga što bih bio ispao neki divljak ali bih im bio toliko spustio da više ne bi bile izlazile iz kuće do 2047., šteta, šteta...
Ali ja u svemu volim naći pozitivnu stranu, dakle: time što sam nosao ružu kroz selo kad sam se vraćao doma, možda su to neke kojima sam ja simpatija shvatile tako da sam ja zauzet pa će valjda napokon odustati od mene. Neću se hvaliti time, ali znam da se par lokalnih treba za mene zagrijalo, vjerojatno zato što su im starci govorili kao "oni su 100% iz Njemačke došli s vagonima novca, a mali in je dobar u skuli, gledaj da se tu bogato udaš". SVE JE TO ŠUPLJI SHIT!!! Ponajprije, mogu reći da bogati sigurno nismo, luksuza uopće nemamo (npr. ja sam samo tri kratke majice imao za nositi u školu sad pri kraju), a za one bubnjeve su mi se starci za mnogo toga uskratili, siguran sam...samo im mogu na tome biti zahvalan!!! A u školi sam dobar zato što sam radio na tome, nitko u gimnaziji koliko god pametan bio ne može bez rada uspjeti, a plave kuverte davao nisam kad nemam za to... Onda, kada s Jurom budem bio na jesen cimer u Zagrebu morat ću se tamo malo žešće potruditi, čuo sam da i zagrebačke majke imaju lijepe kćeri, podršku razreda već imam, moja frendica Dolly je "navijala" bila da prohodam s onom rokericom ali naravno ništa! Koliko sam sramežljiv naći ću je na onaj stereotipni način iz filmova (ako uopće): tipa u hodu se zabijem na trgu u nekoga, oboje padnemo doli, ja počnem psovati k'o rudar i odjednom "oh!", pogledi će sve govoriti...*cmok, cmok*... prizor iz snova...
Još samo jedna stvar: nekako mi se čini (a nadam se da je to krivo što ću sad reći) da je u mene zaljubljen jedan ... muškarac! Ništa protiv toga, ja sam jako tolerantan i podržavam homoseksualce ali činjenica da se tu radi o jednom penziću je ipak previše, puuuke... U crkvi na nedjeljnjoj misi uvijek "slučajno" sjedi blizu mene i kad si dajemo ruke u znak mira, uvijek mi namigne tajanstveno nekako. Kad je jednom moj stari išao sa mnom na misu, predstavio me njemu i on se nekako počeo smješkati zaljubljeno, aaajme, da se tu radi o mojem vršnjaku mogao bih to još tolerirati, ali tako...
Zamisli taj prizor da me on drži u ZAGRLJAJU, oh my God! Stari mi je o njemu ispričao da je udovac ali da ima djevojku u Biogradu, puno bolje... Kada smo jednom skupa čekali bus uopće me nije obadivao, ooodlično, jedva me i pozdravio, ok valjda ipak nisam njegova meta phuuu... Što bih inače napravio? Ispisao se iz Crkve i prešao u ateiste ili auto-vjernike (sam svoj svećenik)? Ne bi mi preostajalo ništa drugo...
REPLICI: ako je ono s Mudvayneom poslovna ponuda: sutra sam na rivi od 22h ili nešto kasnije) pa ako mi želiš uvaliti za prodaju (koliko mi se čini) dogovorimo se...
evo vam još i slika Larsa Ulricha, sorry što nisam našao bolju (jer ima još i luđe face) ali toliko za početak...
Post je objavljen 10.06.2005. u 17:50 sati.