Rođena sam u pogrešno vrijeme i očito na pogrešnom planetu. Neke stvari ne razumijem i gotovo.
Kako znate u potrazi sam za svojim mjestom, svojih par kvadrata mira, no izgleda da će to biti vrlo mukotrpan posao kao i sve u mom životu. Nema šanse da ja nešto riješim tek onako, od šale, kako to nekim ljudima ide od ruke. No dobro, što je tu je...No moram se ovdje pojadati kako ne bih na ulici vrištala od muke, pa da još završim preko vikenda na psihijatriji :)...no sreća, imam veze na hitnoj :))
Prodam kuću od 300 kvadrata stambenog prostora, kada podijelim novac na pola ne mogu kupiti niti jedan normalan stan od nekih 90 kvadrata. Ljudi moji kakvi se stanovi prodaju, meni osobno više liče na kokošinjce, od trule stolarije, pa do kupatila koja su u raspadanju, podova koji vrište, zidova sa kojih otpada boja i još kada mi vlasnici ponosno pokazuju i diče se kako je sve prvoklasno.
Majko moja ja stvarno više ne pripadam u ovaj svijet....
Danas išla vidjeti stan u novogradnji, svaka čast, čovjek napravio kuću za sebe i svojih četvoro djece, koja naravno više ne žele živjeti pod istim krovom sa roditeljima pa prodaje stanove.
Ajd, to me podsjetilo na moju kuću, uredno, pedantno, prvoklasna stolarija, no ako vam kažem da je najmanji stan od 85 kvadrata približan cijeni za koju sam prodala kuću, mislim da je sve jasno.
Idem si napraviti kućicu na drvetu i lijanu pa živjeti bezbrižno, onako bez brige i pameti. Pa kome još treba stan i krov nad glavom. Pih ...
Post je objavljen 10.06.2005. u 16:26 sati.