Dakle, stala san kod lakta naslonjenog na šank.
E ako išta mrzin onda je to kad me neko izgura ili na prijevaru tipa: "Mogu li samo naručit?" makne sa šanka. U tom slučaju ne odgovaram za svoje postupke! "Da, možeš, šta piješ?" i ja mu naručin, ali se sa šanka ne mičem. Jedino prisilino ili u besvjesnom stanju! (-nikad se dogodilo nije!)
Pila su se kratka žestoka pića. Druga ni ne volim. Plesalo se, smijalo, rugalo, pričalo, zavodilo, upoznavalo. Tokon života upoznaš neograničen broj ljudi, neki ti ostanu u sjećanju, neki ti postanu važni, neki prijatelji, a druge zaboraviš. A imaš i ove neke koje vezuješ uz izlazak. Interesantno je da takve isključivo možeš srest u te kasne/rane sate i to samo vikendom. Danju jako teško i nikako. Među njima imala san baš dobrih... poznanika valjda, ne znan u koju bi ih kategoriju svrstala. Bilo je i kretena dakako, njih uvik možeš skupit u kafićima. Lijek protiv njih je ignoriranje. Nekad ni to ne pomaže, pa ti ostaje bezobraznost ili primjena sile. Odlučivala sam se na ovo prvo, i srića nikad nisan dobila po repici.
I tako bi se u jednoj večeri prominila dva, tri kafića ili kluba u kojima si se osjeća skoro ka doma. Svi su te znali, i svih si ti zna. Bija si inventar.
Izlazak nije bija dobar ako ne bi zalomile do 4,5,6. U prosjeku. Znalo se doma doć i sa debelim suncem. Naravno prije postelje važno je bilo otić do dežurne pekare, ne toliko radi hranjenja, koliko radi druženja s ekipon. Zabava se po nekom nepisanom pravilu pomicala sa šanka do auta parkiranog uz rub korniža. Zajebancija, smij do suza, burek koji se ladi na haubi auta, jogurt koji spašava nakon alkohola...
I onda fajrunt, svak na svoju stranu do slijedećeg susreta. Ako ti petak nije bija dobar, subota je obećavala, uvik možeš na popravni. Ako ne ništa, drugi vikend, na istom mistu, u otprilike isto vrime!
Guštala san, guštala ka prasica, i izguštala se!
Sad je malo drugačije, opet guštan, ali u dvoje... (i to ne za šankom!)
Post je objavljen 11.06.2005. u 00:11 sati.