Marketing
Što reći? USPIO SAM !!! Istrčao sam vražju rutu! Nakon 3 godine i 6 mjeseci!
Krenuo sam lagano, jer uzbrdica je gadna, dugačka, strma i nisam želio crknuti na pola puta. Vrijeme je bilo prohladno, oblačno, ali mi brzo postalo toplo. Istog trena kad sam krenuo, nestalo mi je treme, osjećao sam se slobodno, potpuno opušten. Odmorio sam se, samo sam ujutro prošetao Lori, kasnije sam visio na kompu i neprekidno slušao Lennona: tražeći u njegovim pjesmama nadahnuće.
Kod streljane mi se željela priključiti neka jadna mačkica, sigurno napuštana, pa me onom najtežom uzbrdicom potjerala u gadan trk, jer kamo bih sa njom? Nisam je mogao nositi sa sobom i morao sam je ostaviti. To mi je malo pokvarilo raspoloženje, ali sam ubrzo zaboravio na taj događaj.
Projurio sam pored starog groblja i kroz šumu stigao do ceste koja vodi za Lopaču, izašao na nju i raspalio uzbrdo prema vrhu Drenove. Trčao sam sa uživanjem i to je paradoks sa vražjim desnim stopalom: brži sam uzbrdo nego nizbrdo! Ako idem brzo nizbrdo, trpim poprilično velike bolove: smanjim li brzinu, bolovi popuštaju, nikad sasvim ne nestaju, ali postaju podnošljivi.
Stigavši na vrh Drenove krenuo sam "petrolejskom cestom", trčeći sa uživanjem i prisjećajući se prošlih vremena kad sam trčao na njoj. Korak po korak i stigao sam do cilja: Saršoni. U "Feniksu" sam zamolio vode, popio i odmah krenuo nazad po asfaltu koji mi se samo desnoj nozi činio sve tvrđi i tvrđi! Do vrha Drenove je išlo dobro, a onda su mi se pojavili bodeži u kvadricepsima: bol je udarala divljački! Smanjio sam brzinu, lagano se spustio niz strminu, ni jednom ne ubrzavajući i bol se smanjila, postala podnošljiva.
Na Kozali, pred crkvom, sreo sam Aleksandra koji se vraćao sa trčanja na zaobilaznici i u prolazu mu dobacio što sam učinio.
- Jeli vi to ozbiljno? - začuđeno je upitao dečko. - Svaka vam čast! - vikao je za mnom.
Ispred zgrade sam izmjerio puls, samo 148! Dugo sam se istezao, rastegavši svaki mišić. Ni vrijeme nije loše: 2 sata i 6 min. Nekad sam ovo trčao za 1 sat i 30 min. , ali...to je bilo nekad. Sad sam povrijeđen, treba mi treniranja, još malo znoja i... Ipak, ovo je 7 min. po kilometru - istrčao sam 18 km. - što i nije loše! Znači da bi mi još za 3 km trebalo 21 min. što bi značilo da bi sveukupno vrijeme za polumaraton iznosilo 2 sata i 27 min. a to je opet dovoljno za atletsku trku koja se održava u svibnju svake godine: Lovran - Rijeka!
Znam da mogu bolje! Znam da ću to i postići! Mogu to vrijeme "skinuti" na 2 sata!
Sad namačem desno stopalo u toploj kupki, Lori mi je na koljenima, Lennon mi liječi dušu, zadovoljan sam, miran. Nakon dugog vremena. Ponovo sam dugoprugaš! Vratio sam se! Još nisam otpisan! Još ću trčati sa uživanjem! Pobijedio sam! Prošle sam godine u ovo vrijeme doslovno umirao, a sada…Još samo da operacija na stopalu uspije…Ali o tome ću razbijati glavu kad bude došlo vrijeme! Sad uživam u opuštanju i mnogo hvala malobrojnima od kojih sam dobivao nesebičnu podršku!
"Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora".
Post je objavljen 10.06.2005. u 10:21 sati.