Jebeš Billa (Gatesa), ionako mu neće faliti lova baš od ovih windowsa koje sam si spržio. Imaš koji DIVX? Daj mi sprži one mp3-ove, glupo mi je kupovati cijeli CD zbog jedne pjesme. Posudi mi knjigu da je skopiram pa ti vratim.
Zvuči li vam ovo poznato? I onda se čudite zašto nemate love? Zašto nam pravosuđe ne valja? Zašto je birokracija podmitljiva? Baš me zanima kada, gdje i od koga su to naučili? Ideja za upis mi je došla čitajući današnji post od Ptice Trkachice.
Kao klinci znali smo ići kod nekih frajera koji su imali sve igrice za Amigu, C64, Spectruma itd. Originalnih igrica nije ni bilo za kupiti. Sjećam se kad je frend u Njemačkoj kupio Defender of the Crown za C64 na čak dvije kazete! Cijena je bila 50 DEM, a kad smo to čuli rušili smo se u nesvijest koliko je to love. Ko recimo sada 500 EUR-a - tu negdje:)).
Bojim se da u Hrvatskoj nema čovjeka koji posjeduje računalo, a da na njemu nikada nije zavrtio piratski software. Većina ih još uvijek ima. Je li krađa u redu zato što “svi kradu”? Ili zato što je preskupo? Je li to dovoljno dobro opravdanje? Ja mislim da nije. Kako sam odrastao tako sam skužio kako stvari funkcioniraju i počeo sam cijeniti tuđi rad. Neke stvari koje sam ranije “nabavio” sada sam ponovo kupio iako mi nisu trebale. Osjećaj krivnje? Možda. A možda ću jednog dana i ja (ili neki bloger) nešto stvoriti npr. knjigu, pjesmu, film i neće mi biti drago da prodam jedan primjerak i da si onda svi ostali skopiraju.
Jasno mi je da se problemi neće riješiti preko noći, ali negdje moramo početi. Najbolje je da počnemo od sebe. Malo po malo počnemo li cjeniti tuđi rad i drugi će cjeniti (i platiti) naš.
Post je objavljen 10.06.2005. u 15:27 sati.