U srijedu je završio show tj. audicija ... dogurala sam do zadnja 3 finalista ... sve skupa je bilo strašno predvidljivo, ali neka :) U svim tim biznisima traže se klišeji. To ponekad izluđuje ali tako je to i nema veze :) No, nisam ni ja ostala potpuno praznih ruku - svi troje smo dobili mobitel ... jest da je neki lijevi, ali poklonjenom se konju ne gleda u zube :D a na kraju smo i svi troje dobili ponude da nastavimo raditi na tom radiju samo da prođe malo vremena i da se slegne prašina oko svega. Čisto valjda da ne bude čudno što sad odjednom svi radimo. Znači - pregovori počinju vjerojatno na jesen, ali mene tada (ako bude sve prema planu) nema pa eto - nekom drugom zgodom, u neko drugo vrijeme, na nekom drugom mjestu :)
No, nisam baš potpuno ravnodušna ... nije meni frka što nisam pobjedila, frka mi je što se u meni ponovno bude neke misli, neka pitanja. Ja zapravo uopće ne znam što želim raditi u životu. Očito je naime da za sada radim nešto pogrešno. Nešto ne valja. Samo ja ne znam što. Sa faxom sa pri kraju - nemam pojma što ću s njim. Fax je super, zanimljiv, daje puno "općeg" (?) znanja itd. ali što ću ja konkretno s tim??? Za sada je plan upisati još jedan fax, ali koji?! Ovaj mi je baš sjeo ... pitanje da li bi ja uopće mogla završiti još jedan. Čini mi se kao da je na ostalim sve teže i sve više štrebanja, a ja stvarno nisam osoba za štrebanje... No, nisam o tome htjela pisati ... Htjela sam još dodati jednu stvarčicu oko radija ... Naime, postoje samo dva izlaza i oba mi djeluju kao krajnost. Prvi je taj da u potpunosti ostanem vjerna sebi, svom stilu i ostati gdje jesam, tj. ne pomaknuti se naprijed, ili pak drugi - naći taj neki lik u sebi koji će prasnuti i "biti ono što drugi žele" te raditi ono što se dobro "prodaje" i što masa želi, voli ... Ovo drugo definitivno nisam ja i nisam sigurna da bi bila sposobna to biti. A ono prvo me ne miče s mjesta. Vrtim se u krug. Zato mi se bude u glavi neke pomisli - lijepo okrenuti leđa i krenuti nekim drugim pravcem. Tražiti se negdje drugdje. Možda to i ne bi bilo toliko loše ... A onda dobijem poruku o pokazivanju hrabrosti, ludosti i želje i ne odustajanju ... Od svih tih pojmova ja sam totalno suprotno. Nisam hrabra, ne znam biti luda, želju imam ali sve manje i manje a odustajanje mi je drugo ime :)
A možda i nije sve tako grozno ... neka prođe još koji dan ...
Oh, I think the lady did protest too much
She wouldn't take the flower from my hand
She only saw the shadow of my circumstance
Perception can describe what makes a man
I didn't mean to interrupt your stride
But a rose was all I had to give
Sometimes beauty isn't recognised
When it contrasts with what you feel inside
Who's to say the darkened clouds must lead to rain
Who's to say the problems should just go away
Who's to point a finger at what's not understood
Because, we're all mad in our own way
Colours fade the grey away
Different people all the same
Each reveals the meaning
We're all mad in our own way
Fill the sky with different shades
Read the story on each page
Each reveals the meaning
Each reveals the meaning
Sometimes I think I over analyse
As if I cant control the time and place
Life isn't something you try on for size
You can't love without the give and take
Post je objavljen 10.06.2005. u 09:33 sati.