Idemo ovim svijetom i ne gledamo. Ne primjećujemo stvari oko sebe, kao da nam je dar vida uskraćen. Svakog trena Bog stvara sve novo, a mi ne primjećujemo. Čitao sam negdje da se ljudske stanice neprestano mijenjaju i da nikada nemamo iste stanice. To je čisti dokaz da je Bog kraj nas u svakom trenutku našeg života. I kada padamo i razočaramo i bježimo od Njega, On nas neprestano ljubi i stalno nam daje život. Ali nikada nisam stao i rekao jednostavno: «Hvala što postojim. Hvala što mi srce bez moga znanja kuca i hvala što ti sada mogu reći hvala».