Pregled posta

"Ljudi moji ma je li to moguće?" Preživjela sam jedan od gorih tjedana otkako sam na faksu. Zapravo danas su mi završila predavanja, gotovo je, gotovo…Tjedan mi je bio naporan s polovičnim uspjehom ali sam ipak prezadovoljna, sve sam preživjela i od danas samo ispiti.
Neke stvari će mi faliti, a neke stvari (slobodno čitajte osobe) uopće neće, ali više će mi pojedine nedostajat nego pojedine ne nedostajat. Mogla bih sad opet početi sa svojim crnim minutama ali neću, ne želim žaliti za propuštenim. Malo mi je danas bilo bed dok sam gledala tri frendice kako odlaze u istom pravcu, sjedaju u isti bus, a ja na sasvim drugu stranu ali što se može, valjda tako mora biti..
A večeras je valjalo proslaviti susjedin prolaz u drugu godinu, ha što kažete na to? Biti slobodan već u šestom mjesecu i uz to studirati medicinu, svaka čast, primam čestitke u tuđe ime, navalite! I da, dogovorile smo jednu veliku stvar (meni bar je) pa se nadam da će se ostvariti, molit ću se Bogu da se ispuni. Svi ti naši planovi propadnu ali ovo ljeto moramo neke stvari promijeniti, ostvariti…
Ajme loše mi je od onog nescaffea, trbuh me boli, općenito sam danas pretjerala s unošenjem kalorija u svoje tijelo, grozno koliko sam toga smućkala, da ne počnem u detalje zaustavit ću se gdje treba….Samo se nadam da ću uskoro napisati nešto a da nije vezano uz faks, valjda kad krenem u tom điru onda ne mogu stati, e pa morat ću to promijeniti…