.."ali i jest neka neshvatljiva naslada, kad ovladaš mladom dušom, što se tek rascvjetala. Ona je kao cvijetak kojemu najljepši miris ishlapi od prve sunčane zrake; treba ga u taj čas ubrati, namirisati ga se i baciti ga na cestu; možda ga tkogod podigne! ja osjećam u sebi onu neugasivu žeđu koja sve guta, što god putem sretne; ja gledam bolove i radosti drugih ljudi samo u vezi sa samim sobom, kao hranu, koja mi podržava duševnu snagu. mene samoga strast više ne može izbezumiti; prilike su u meni ugušile častoljublje; ali ono se ipak pojavilo u drugom obliku, jer častoljublje nije drugo nego žeđa vlasti, a meni je najveća naslada- podvrći svojoj volji sve što me okružuje. probuditi osjećaj ljubavi, odanosti i straha prema sebi- nije li to prvi znak i najveći trijumf vlasti? da budeš nekom u razlogom bola ili radosti, a da nemaš na to nikakva posebnog prava- nije li to najslađa hrana našeg ponosa? a što je zapravo sreća? nasićen ponos. kad bih ja sebe mogao smatrati za najboljeg i najmoćnijeg čovjeka na svijetu, bio bih sretan; kad bi me svi ljubili, našao bih u sebi beskrajna vrela ljubavi. zlo rađa zlo; prva nam bol pokazuje kako je ugodno druge mučiti. ideja zla ne može ti ući u glavu, a da je nebi zaželio i ostvariti. ideje su- organski stvorovi, rekao je netko; već kad se rode dobiju oblik, a taj je oblik čin....strasti nisu drugo nego ideje u prvom razvitku....
ovo je dio iz "junak našeg doba"...ja volim pečorina. ovo je drugi put da sam skroz zaljubljena u lika iz knjige. prvi je bio frank iz "ptice umiru pjevajući". čudno je to. hehe...laku noć
Post je objavljen 09.06.2005. u 22:28 sati.