ovo je pjesma posvecena svim ljduima iz mog posta "ich schlafe in
der dusche weil die dusche zu mir haelt..." (skrolni malo dolje)
a njeno znacenje j eupuceno meni,tj. ja se pronalazim u njoj...
dakel,ljudi... nije do vas,do mene je...
ljutite se kolko hocete,ali ja sam na zalost takva kakva sam...
i uvijek sam takva bila...
sto i govori ova pjesma...
citajte izmedju redova,ali i originalni tekst,pa cete shvatiti...
You know that feeling you get
You feel you're older than time
You ain't exactly sure
If you've been away a while
Do you keep the receipts
For the friends that you buy
And ain't it bittersweet
You were only just getting by
But I hope you know
That it won't let go
It sticks around with you until the day you die
And I hope you know That it's touch and go
I hope the tears don't stain the world that waits outside
Where did it all go wrong?
And until you've repaid
The dreams you bought for your lies
You'll be cast away
Alone under the stormy skies
But I hope you know
That it won't let go
It sticks around with you until the day you die
And I hope you know that it's touch and go
I hope the tears don't stain the world that waits outside
Where did it all go wrong?
opet me je uhvatio onaj period usamljenosti i osamljenosti...
nisam sigurna ali mislim da je nitsche govorio kako biti usamljen
i biti sam nije jedno te isto...
mozda nije..a mozda i jeste...
uglavnom... ne mogu... ne podnosim svijet ovih dana,samo mi se place
i nema nikoga ko to moze promjeniti,ili s kim imam potrebu razgovarati
...
sta j amogu za to?!ljudi to nikad ne razumiju,ali i ne krivim ih...
nije do njih!nije do vas!do mene je!
jedino sto sam sad na istoj talasnoj duzini sa Noelom iz Oasisa...
kolko je to dobro,nisam sigurna...
EDIT : Jubilarni 100-ti post :P jos sam mlada...
Post je objavljen 09.06.2005. u 22:02 sati.