Opet sam po cijeli dan u školi u kojoj se ne održava Novigradsko proljeće.
Nema trenera za stolni tenis, ja nemam dovoljno stolnoteniskih reketa, pa djeca igraju badminton.
Imamo opremu, takmičarsku, imamo dvoranu i prave mreže, a djeca uživaju.
I onda:
Treneru, mogu li igrati s vama?
Mogu li, treneru, i ja igrati s vama?
Treneru, mogu ja kad on završi?
U posljednjem tjednu nastave učitelj tjelesne kulture organizirat će razredna prvenstva u badmintonu. Ocjene su zaključene, vani je ili prevruće ili pada kiša, pa je u svakom slučaju dobro u dvorani.
A djecu veseli, jer to svi znaju igrati.
Mislim o lijevoj i desnoj hemisferi mozga, što koristimo, što zanemarujemo, i mislim da je to dobro za svu djecu.
.
Post je objavljen 09.06.2005. u 21:37 sati.