Marketing
SUDBINE Neobična životna priča Australca Anthonyja Stephena Burnsidea, hrvatskog fra Tonyja
MOSTAR - Odnedavno svećenik u duvanjskoj prvostolnici, fra Tony je odmah zadobio simpatije tamošnjih vjernika. I nadahnutim propovijedima, ali i malo neobičnim naglaskom.
- Nekako tvrdo govori, kao da je školovan u Njemačkoj - komentiraju Duvnjaci, jer još ne znaju za neobičnu sudbinu, životnu priču njihova fratra.
Pravim imenom Anthony Stephen Burnside, fra Tony je rođen u Melbourneu prije 44 godine. Najstarije je od četvero djece obitelji Burnside, oca profesora i majke knjižničarke, uz to i bogatih farmera. Živeći u izobilju, a željan znanja, Anthony je završio studij hortikulture i zemljopisa na Melbourne Universityju, naslijedio je veliku kuću i farmu konja, a svoju budućnost vidio je u politici, pa se i kretao u elitnim političkim krugovima. U obitelji su bili praktični vjernici, katolici, bez velikog oduševljenja za vjeru. Štoviše, Anthonyjevi prijatelji bili su uglavnom ateisti.
Saznao za Gospina ukazanja
- Želio sam upoznati Europu i potkraj 1988. krenuo sam na odmor u London. Bio sam tamo tri tjedna, Novu godinu dočekao u Parizu, a zatim, iznenada, odlučio posjetiti Dubrovnik. Bio sam sâm, ni riječi nisam znao hrvatskog, ali me Dubrovnik oduševio pa sam ostao tri dana. Još u Australiji sam od majčine prijateljice doznao o Gospinu ukazanju u Međugorju, pa kada bio u Dubrovniku odlučio sam na jedan dan posjetiti to mjesto. Bila je zima, hodočasnika nije bilo mnogo, ali je crkva bila puna vjernika, mladih najviše, što me iznenadilo. Otišao sam na brdo ukazanja, molio krunicu, a neki mi je unutarnji glas govorio da se posvetim svećeničkom pozivu, o kojemu do tada nikad nisam ni razmišljao, o svome doživljaju Međugorja i danu koji mu je potpuno promijenio život - priča fra Tony.
Odluka o redovništvu
Sva njegova maštanja i razmišljanja bila su usredotočena na to kako ostvariti taj cilj. Upoznao je fra Svetozara Kraljevića, fra Filipa Pavića, američkog Hrvata i fra Slavka Barbarića (sada pokojnog), razgovarao s njima i molio da mu pomognu. Umjesto da se vrati kući, uselio je u Franjevačku zajednicu laika u Međugorju koju je vodio talijanski fratar padre Luciano Proietti, gdje je bilo još petnaestak Europljana, među kojima i grofica Milona von Habsburg.
Tu je svoju oduku za redovništvom još više učvrstio. Uspješno je svladao duhovne pripreme, a nakon toga otišao u Zagreb, na Filozofski fakultet, učiti hrvatski jezik. Nakon toga vraća se u Hercegovinu, na Humac u Novicijat, a na Jordanovcu Bogoslovni fakultet upisuje 1991. U Hrvatskoj je počeo rat i fra Tonyju je malo toga bilo jasno. Prvih godina, kaže, bilo mu je teško, jer su roditelji činili sve da se vrati.
- Znao je koliko volim konje, pa me počeo ucjenjivati kako će prodati moje konje, ali ni to me nije pokolebalo. Hrvatsko državljanstvo dobio sam 1993. i nitko sretniji od mene - priča fra Tony i dodaje kako je nakon toga i njegova obitelj, čak i otac, počela slati pomoć u Hrvatsku.
U zagrebačkoj katedrali zaredio ga je biskup, sada kardinal, Josip Bozanić.
Iskustvo samovanja
Nakon toga fra Tony odlazi za kapelana u Dubravu, ali usporedo upisuje postdiplomski studij, pa je nedavno magistrirao bioetiku kod biskupa Valentina Pozaića. Nakon Dubrave bio je godinu dana u Čerinu u Hercegovini, a posljednju godinu proveo je s franjevcem pustinjakom na "samovanju" u Italiji. Bio je u planini, a najbliže naselje bilo je udaljeno 10 kilometara, i to naselje moliških Hrvata, pa fra Tony kaže kako je i to čudno - "Hrvati uvijek oko mene". Iskustvo samovanja zanimljiva je, ali duga priča.
- Vratio sam se iz Italije prije mjesec dana i kada sam raspoređen u duvanjsku župnu crkvu, nitko sretniji od mene. Ovdje sam već imao prijatelja, brata fra Petra Drmića, ali su me i druga braća u samostanu odlično primila. Sretan sam čovjek, pronašao sam zadovoljstvo u svome pozivu, u predanosti Bogu, u molitvi i štovanju Blažene Djevice Marije kojoj se molim za svoju obitelj, ali i za sve ljude potrebne molitve i pomoći, a molit ću Boga da i vama pomogne odreći se cigareta - kazao je na kraju s blagim prijekorom fra Tony.
- Nekako tvrdo govori, kao da je školovan u Njemačkoj - komentiraju Duvnjaci, jer još ne znaju za neobičnu sudbinu, životnu priču njihova fratra.
Pravim imenom Anthony Stephen Burnside, fra Tony je rođen u Melbourneu prije 44 godine. Najstarije je od četvero djece obitelji Burnside, oca profesora i majke knjižničarke, uz to i bogatih farmera. Živeći u izobilju, a željan znanja, Anthony je završio studij hortikulture i zemljopisa na Melbourne Universityju, naslijedio je veliku kuću i farmu konja, a svoju budućnost vidio je u politici, pa se i kretao u elitnim političkim krugovima. U obitelji su bili praktični vjernici, katolici, bez velikog oduševljenja za vjeru. Štoviše, Anthonyjevi prijatelji bili su uglavnom ateisti.
Saznao za Gospina ukazanja
- Želio sam upoznati Europu i potkraj 1988. krenuo sam na odmor u London. Bio sam tamo tri tjedna, Novu godinu dočekao u Parizu, a zatim, iznenada, odlučio posjetiti Dubrovnik. Bio sam sâm, ni riječi nisam znao hrvatskog, ali me Dubrovnik oduševio pa sam ostao tri dana. Još u Australiji sam od majčine prijateljice doznao o Gospinu ukazanju u Međugorju, pa kada bio u Dubrovniku odlučio sam na jedan dan posjetiti to mjesto. Bila je zima, hodočasnika nije bilo mnogo, ali je crkva bila puna vjernika, mladih najviše, što me iznenadilo. Otišao sam na brdo ukazanja, molio krunicu, a neki mi je unutarnji glas govorio da se posvetim svećeničkom pozivu, o kojemu do tada nikad nisam ni razmišljao, o svome doživljaju Međugorja i danu koji mu je potpuno promijenio život - priča fra Tony.
Odluka o redovništvu
Sva njegova maštanja i razmišljanja bila su usredotočena na to kako ostvariti taj cilj. Upoznao je fra Svetozara Kraljevića, fra Filipa Pavića, američkog Hrvata i fra Slavka Barbarića (sada pokojnog), razgovarao s njima i molio da mu pomognu. Umjesto da se vrati kući, uselio je u Franjevačku zajednicu laika u Međugorju koju je vodio talijanski fratar padre Luciano Proietti, gdje je bilo još petnaestak Europljana, među kojima i grofica Milona von Habsburg.
Tu je svoju oduku za redovništvom još više učvrstio. Uspješno je svladao duhovne pripreme, a nakon toga otišao u Zagreb, na Filozofski fakultet, učiti hrvatski jezik. Nakon toga vraća se u Hercegovinu, na Humac u Novicijat, a na Jordanovcu Bogoslovni fakultet upisuje 1991. U Hrvatskoj je počeo rat i fra Tonyju je malo toga bilo jasno. Prvih godina, kaže, bilo mu je teško, jer su roditelji činili sve da se vrati.
- Znao je koliko volim konje, pa me počeo ucjenjivati kako će prodati moje konje, ali ni to me nije pokolebalo. Hrvatsko državljanstvo dobio sam 1993. i nitko sretniji od mene - priča fra Tony i dodaje kako je nakon toga i njegova obitelj, čak i otac, počela slati pomoć u Hrvatsku.
U zagrebačkoj katedrali zaredio ga je biskup, sada kardinal, Josip Bozanić.
Iskustvo samovanja
Nakon toga fra Tony odlazi za kapelana u Dubravu, ali usporedo upisuje postdiplomski studij, pa je nedavno magistrirao bioetiku kod biskupa Valentina Pozaića. Nakon Dubrave bio je godinu dana u Čerinu u Hercegovini, a posljednju godinu proveo je s franjevcem pustinjakom na "samovanju" u Italiji. Bio je u planini, a najbliže naselje bilo je udaljeno 10 kilometara, i to naselje moliških Hrvata, pa fra Tony kaže kako je i to čudno - "Hrvati uvijek oko mene". Iskustvo samovanja zanimljiva je, ali duga priča.
- Vratio sam se iz Italije prije mjesec dana i kada sam raspoređen u duvanjsku župnu crkvu, nitko sretniji od mene. Ovdje sam već imao prijatelja, brata fra Petra Drmića, ali su me i druga braća u samostanu odlično primila. Sretan sam čovjek, pronašao sam zadovoljstvo u svome pozivu, u predanosti Bogu, u molitvi i štovanju Blažene Djevice Marije kojoj se molim za svoju obitelj, ali i za sve ljude potrebne molitve i pomoći, a molit ću Boga da i vama pomogne odreći se cigareta - kazao je na kraju s blagim prijekorom fra Tony.
Post je objavljen 09.06.2005. u 19:49 sati.