Pregled posta

LUD(ILI PAMETAN)BREG?

Zapravo to uopće puno ne košta.
To da daš nešto love nekom likovnjaku da opremi vrijednu informaciju kao turističku atrakciju, dostupnu svakom putniku namjerniku. Naravno, tako opremljena informacija mora biti na mjestu pokraj kojega se mora proći. Tako uopće ne trebate takozvane turističke mahere koji laprdaju sve i svašta, kao da im je svaka riječ zlata vrijedna. A nije.
U Ludbregu je svaka informacija, na koju sam naišao, znalački napisana i opremljena. Ništa joj se ne treba oduzeti, ništa dodati. Prava blogerska informacija: kratka i jasna.
Moji domaćini - Hal, Dragutin i Boris Crnković - očito zaljubljenici u svoj Ludbreg, jednostavno su me vodili od jedne turističke atrakcije do druge, a ja sam trebao samo škljocati mobitelom i upućivati to Dariju na daljnju distribuciju.

Tkogod štogod mislio o legendi da je Ludbreg Dan Centrum mundi – središte svijeta – točno iznad kojega se rukuju Hal i Dragec Crnković - ovdje se mora priznati barem nešto: Ludbreg je bio grad svjetski rekorder.
Jer je u onom mračnom dobu, kako voli dramatičnim glasom govoriti saborski zastupnik Ivo Lončar, Ludbreg imao tri puta više zaposlenih nego stanovnika.
Tu su se od pamtivijeka događala svakojaka ljudska i religijska čuda, a jedno od njih je i najnovije: naime, Ludbreg čak nije uspjela uništiti ni ona čuvena hrvatska pretvorba, kad se nešto pretvaralo u ništa. U Ludbregu je ipak dosta toga ostalo.

A to je li staro ilirsko, keltsko, rimsko ili hrvatsko naselje dobilo ime po križaru Lodbringu ili po onoj nesretnici koja je, nakon što joj je mrski Turčin drpio dijete i nestao s njim u šumi, uskliknula: Prokleti taj ludi brijeg!, uopće nije važno.

Meni se čini da ovdje ništa nije ludo. Naprotiv. Samo kaj Ludbrežani čkomiju i delaju.
O onome o čemu čkome drugi ispredaju legende, a od onoga kaj delaju lijepo žive.
Pa bih ja danas mogao uskliknuti: Pametan je taj – Ludbreg!

Post je objavljen 09.06.2005. u 14:20 sati.