U jutro 14. listopada Lanov korpus iznenada je opet napao usamljen i izoliran zaštitni odred generala Tauentziena, te ga oko 0900 odbacio nanoseći mu velike gubitke. Jedna od Sultovih divizija presjekla je pokušaj proboja postrojbi Karl Friedrich Holzendorff da se spoje s postrojbama kneza Hoenloea. Knez Hoenloe tek sada uočio je da je francuski napad doista ozbiljan, pa uzbunjuje svoj korpus i poziva upomoć i skupinu generala Rihela koja se nalazi kod grada Weimara. Prusko konjaništvo i diviziju generala Juliusa Grawerta Hoenloe je poslao preko Klein-Romstedta na Vierzehnheiligen, a saksonske postrojbe okrenuo je preko Shanckea na Vierzehnheiligen, ali je time napravio neoprostivu pogrešku, jer je sada razvukao svoje korpuse na bojišnici od 5 km. Prusko konjaništvo propustilo je zaštitnice Tauentziena, ali odmah iza njih u punom bojnom složaju pojavile su se Napoleonove postrojbe koje su bile opijene i ponesene bojnim žarom, pa ih je bilo nemoguće zaustaviti. No, pruski konjanici nisu bili kukavice, pa su pokušali nemoguće, ali (vjerujte Athumanunhu kad kaže da je nemoguće zaustaviti postrojbu koja je u punom bojnom naletu kakav je tada imalo francusko pješaštvo) snažna je pješačka paljba natjerala prusko konjaništvo na uzmak. No, ubrzo tu se našla i divizija generala Grawerta, a pred njom su sada bili samo prednji dijelovi francuskog 5. korpusa generala Lana (Athumanunh je uvjeren da je u tom trenutku u gadne nevolje mogao upasti general Lan, ali sreća doista prati hrabre). Knez Hoenloe ne zna uopće kakva je situacija na bojišnici, pa je zaustavio diviziju generala Grawerta i ostale svoje postrojbe, želeći valjda da protivnika navuče na sebe, a istodobno da stvori potrebito vrijeme da mu stigne u pomoć Holcendorfov odred koji je naprosto hitao u tom smjeru žarko željan bitke. No, Athumanunh opet kaže da je to bila još jedna teška pogreška. Naime, nije ni Napoleon bio 'mačji kašalj', pa je to oklijevanje kneza Hoenloea i njemu stvorilo potrebito vrijeme da baš tu pošalje dvije najbliže pukovnije i na taj smjer usmjeri 'jureći' korpus generala Neja koji sa sobom ima i 25 topova. Ipak pravu nadmoć Napoleon je ostvario tek poslije podne kad su stigle postrojbe generala Sulta, a tada je već bilo kasno Prusima da napadnu, jer su uletjeli u strašnu topničku i pješačku paljbu. Sada su se razvile teške, ali veličanstvene i hrabre bitke za Vierzehnheiligen, doista vojnici obiju strana borili su se hrabro i svi su zaslužili da ih povijest bitaka zapamti, a sam Vierzehnheiligen spaljen i razrušen ipak je ostao u rukama napoleonovih vojnika. Opet je knez Hoenloe oklijevao da u bitku uključi sve svoje snage, pa je odlučio sada da čeka skupinu generala Rihela, a to čekanje znalački iskorištava Napoleon koji privlači neometan sve svoje snage na taj dio bojišnice. Kad su Napoleonu stigle i posljednje divizije Naja i Ožroa, te njegovo snažno konjaništvo Napoleon je u 1400 zapovjedio opći napad na cijeloj bojišnici. Prvo su postrojbe generala Ožroa zauzele Iserstadt i probile obranu pruskih postrojbi, ali su veliku muku imali na lijevom krilu sa saksonskim postrojbama koje su se žilavo branile. Na drugom dijelu bojišnice postrojbe generala Sulta napale su i obuhvatile prusko lijevo krilo koje je istodobno napadnuto i frontalnim napadom postrojbi generala Lana i Neja, pa je ono u neredu odstupilo s bojišnice. Sada otpor pružaju jedino saksonske postrojbe na desnom krilu, ali nakon obuhvata i pojave francuskog konjaništva popuštaju i Saksonci. Korpus kneza Hoenloea također je potučen i razbijen, a kod Kapelendorfa sada se pojavljuje toliko očekivana bojna skupina generala Rihela (24 pješačke bojne i 13 konjaničkih eskadrona), ali Rihel nema nikakve zapovijedi od kneza Hoenloea, pa on trećinu svojih snaga ostavlja u pričuvi, a s glavninom (17 pješačkih bojni i 4 eskadrona) kreće u napad na dominantne uzvisine Gross-Romstedta gdje nekako istodobno izbijaju i prvi dijelovi Lanovog korpusa. Francuzi su brzom i ubitačnom paljbom dočekali Rihelovo pješaštvo, ali je onu uz velike gubitke ipak izbilo na dominantne visove i odbilo protunapad francuskog konjaništva. Francuske postrojbe pričekale su svoje glavne snage i onda krenula u snažan protunapad na visove. Tijekom tog napad ranjen je general Rihel, a obezglavljena masa njegovih postrojbi jednostavno se raspala. Knez Hoenloe pokušao je to spriječiti svojim intervencijama, ali to mu nije polazilo za rukom. Glavni krivac za poraz kod Jene je dakako knez Hoenloe koji je svojim oklijevanjem i zakasnjelim odlukama prvo razvukao svoje snage, a zatim ih nije prikupio za odlučniji otpor. Na drugoj strani Napoleon je svojim odlučnim i energičnim zapovijedima vješto i umješno vodio svoje postrojbe i postigao glavni cilj. U bitki kod Jene zauvijek je pokleknula zastarjela linijska taktika pruske vojske pred francuskim novim bojnim postupcima. Prusi i Saksonci u bitki su izgubili 16 000 vojnika i 200 topova, a Francuzi 4000 vojnika.
Post je objavljen 08.06.2005. u 21:10 sati.