Sjedim i tipkam ovaj post s naguranim komadima vate medju zubima jer to vrazje sranje zulja. Jos sam i gladna, a mogu jesti samo nekakve mekane splacine. Jucer sam rucala spinat. Trebali ste vidjet kako je to zelenje izgledalo medju mojim metalnim bravicama. Odraza u zrcalu sam se prestrasila vise nego Linde Blair u Egzorcistu.
Sve skupa me podsjeca na dane iz mladosti dok sam nosila jezivi mobilni aparatic koji bi svaku vecer, umjesto na mojim kljovama zavrsio u rasparanom trbuhu omiljene mi plisane zivotinje. Sad mi je jasno zasto je fiksna terapija uspjesnija. Ovo cudo se ne moze skinuti.
Post je objavljen 08.06.2005. u 14:24 sati.